Od Harisa Burine se oprostili prijatelji i kolege

Komemoracija preminulom glumcu Harisu Burini održana je danas u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica. Uzdasi, suze i tišina zavladali su prostorijom u kojoj je i u isto vrijeme bio prisutna i radost i ponos svih onih koji su se družili i provodili vrijeme s njim, glumili ili na bilo koji način ga poznavali.

Na sceni BNP-a Zenica sto sa cvijećem i Harisova fotografija, a iza na ekranu scene iz brojnih pozorišnih uloga koje je ostvario upravo na tom mjestu s kojeg su mu danas kolege, porodica i prijatelji poslali posljednji pozdrav.

Na samom početku komemoracije prisutni su se podsjetili na brojne uloge koje je igrao ne samo u pozorištu već ih je ostvario i u filmovima i TV serijama.

“Nebo iznad krajolika”, “Nafaka”, “Go West”, “Dobro uštimani mrtvaci”, “Prva plata”, “Kuduz”, “Operacija Cartier”, “Klopka”, “Otac na službenom putu” neki su od najpoznatijih filmova u kojima je ostao zapažen, ali tu su svakako i nezaobilazne TV serije “Crna hronika”, “Tata i zetovi”, “Veliki talenat”, “Lud, zbunjen, normalan” iz kojih mnogi pamte njegove uloge.

Osim ljudi koji su danas ispunili prostoriju zeničkog pozorišta od ovog velikana glume su telegrame saučešća poslale brojne obrazovne i kulturne ustanove kao i pojedinci.

Haris Burina je preminuo u Kantonalnoj bolnici u rodnoj Zenici 5. juna u 62. godini nakon borbe sa rakom. Iza njega je ostala porodica, ali i veliki broj prijatelja koji će ga se sjećati prije svega po dobroti, a onda i po brojnim upečatljivim ulogama.

Po tome ga pamti i glumac BNP-a Zenica Robert Krajinović koji je drhtavim glasom i sa suzama u očima smogao snage reći nekoliko riječi o kolegi s kojim je dijelio scenu BNP Zenica, ali i ostvario zajedničke uloge u filmovima.

“Čovjek koji je ostavio dubok trag u srcima svih Zeničana, ali i onih koji su pogledali barem poneku epizodu serije ili nekog filma. Harisa sam upoznao prvo kao dječak gledajući ga na TV-u. Po završetku Akademije, Haris se vratio iz Francuske i ja sam samo rekao ‘da mi je zvati tog čovjeka da dođe u naše/njegovo pozorište’. Sastanak se odvijao pa gdje drugo nego u kafani Rajvosa. Haris je tada rekao da ima puno planova, da želi snimati filmove, da ima puno ponuda, ali normalno da će doći u svoje pozorište. Vrlo brzo na inicijativu našeg rahmetli Nedžada Fejzića, ubrzo je postao član našeg ansambla. Jedna od predstava koju smo zajedno igrali zvala se ‘Epitaf’ gdje sam ja kao glumac govorio jedan posmrtni govor. I niko nikad ne može napisati bolje priče od života”, naveo je Krajinović.

Danas, kaže, treba u 20 minuta treba reći sve ono što je stalo u nekih 20-tak godina rada i druženja.

“Svi koji su poznavali Harisa i imali priliku s njim raditi osjetili su tu svemirsku energiju. Kako je čovjek razgovarao u privatnom životu kako se družio srčano tako je i glumio. Za glumca je veliki kompliment ako mu se kažu da je poseban, autentičan i neponovljiv i ima raznih načina kako postati glumac neko nema talenta pa upiše Akademiju i završi je, neko ima talenta pa se ne obrazuje, a Haris je imao i talenta i završio je Akademiju. Kada čovjek ode s ovog svijeta iza njega ostanu njegova djela, ali i anegdota koja se s godinama nagomilavaju. Jedan od mojih posljednjih susreta s Harisom je protekao spontano kao i uvijek i kada sam ga pitao za zdravlje samo je rekao ‘ma bit će dobro’. Nikada nije kukao ni žalio se. Tužno je da se sjećamo ljudi po dobru kada umru, hajde da se družimo i brinemo se za ljude koji su još živi i to je radio Haris Burina svesrdno. Otišao je prerano, ali je opet iza sebe ostavio veliki opus po kojima ćemo ga pamtiti”, poručio je na kraju Krajinović nakon čega je pozvao sve prisutne da Harisa isprate aplauzom koji se prolomio prostorijom.

Nakon višeminutnog aplauza svog prijatelja s Akademije i kolege prisjetio se i bh. glumac Emir Hadžihafizbegović.

“Svi koji pripadaju glumačkog esnafu izražavamo saučešće njegovoj sestri, kćerki, svim uposlenicima Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Sarađivao sam sa punom glumaca. Od 1992. do 1996. su nas rastrgali po svijetu. Njego lik i djelo vezuje se za riječ poseban. I kada bi ga morao opisati dvoumio bih se između riječi strast, energija, upornost. Puno smo predstava radili, ali bih ozbiljno izdvojio predstavu Buba u uhu. Naš diplomski rad iz klase. Pretvorila se u kultnu predstavu. Haris je bio neobičan i heterogen. Vidite sa kojih svih strana dolaze ljudi da izraze saučešća. Muzičari, ugostitelji, ljekari, poštari…”, naveo je.

Potom je dodao:

“Harisa ćemo ispratiti i vratit se svakodnevnim poslovima, živimo u obesmislenom vremenu. Kažu da ljudi odlaze dva puta. Jednom kada umremo, drugi put kada nam se ime prestane spominjati. Odgovorno tvrdim da će se unutar glumaca ime Harisa Burina spominjaiti vječno. Kapacitet koji je Haris nosio to je nevjerovatno. Dragi moj uvijek me strah patetike kada se opraštam sa ljudima. Ali ipak ta priča sa klase je nešto toliko značajno”..

Tokom govora Hadžihafizbegovića nekome je pozlilo nakon čega je na nekoliko trenutaka prekinuta komemoracija i pozvana hitna pomoć. Danas će biti obavljena i dženaza Harisu Burini iza džuma namaza na groblju u Crkvicama.