UNA vremeplov: Vojna hunta, ubistvo, bojkot i - tango

Planetarna smotra održana 1978. godine u Argentini bila je jedna od najkontroverznijih u istoriju, a okončana je prvim peharom za Gaučose. Domaćini prvenstava tako su po peti put uzeli zlato.

No, sve prije samog čina podizanja trofeja u vis i delirijuma fudbalom zaluđene nacije bilo je kontroverzno.

U tom periodu državom je vladala vojna hunta generala Horhea Videle što je za mnoge učesnike bilo neprihvatljivo. Zato je odluka FIFA da povjeri domaćinstvo Argentincima od starta dočekana na nož.

Da sve bude još gore, u jeku borbi za prevlast unutar same vojske, život je izgubio predsjednik Organzacionog odbora turnira Omar Aktis. On je brutalno ubijen na putu ka mjestu na kojem je trebao da održi konferenciju za novinare.

Ovo je, između ostalih, bio povod mnogim asovima da bojkotuju šampionat. Izdvojila su se dva imena - legendarni Holanđanin Johan Krojf i čuveni adut Nijemaca Paul Brajtner.

Kako se bližilo održavanje smotre, tako su uvjeravanja vojske da nikome neće faliti dlaka sa glave bila sve čvršća. Turnir, na koncu, nije dovdeden u pitanje, ali je organizaciono podsjećao na onaj Musolinijev iz 1934. ili Hitlerove Olimpijske igre dvije godine kasnije.

Hunta ga je iskoristila za nacionalaističku propagandu i pokušaj dobijanja međunarodnog priznanja. Vlasti nisu prezale ni od čega, pa ni od toga da samo kilometar i po od stadiona "Monumental", u jednoj školi, naprave koncentracioni logor gdje su držali neistomišljenike.

U tom periodu nestalo je najmanje 5.618 ljudi, većinom protivnika režima. Oni su, navodno, iz svog pritvora mogli da čuju huk sa tribina i naslute šta se to dešava na travnjaku.

A na njemu je, gle čuda, domaćin imao ogromnu protekciju. Sve je išlo na vodenicu Gaušosa koje je predvodio sjajni Mario Kempes. Zato i ne čudi izjava mađarskog selektora Lajoša Barotija pred duel sa domaćinom:

"Uspjeh Argentinaca je od ogromnog značaja za ovaj turnir. Sve, pa čak i vazduh, je išao u korist domaćih".

I usitinu, Gaučosi su hvatali dobar zalet, upisali i kontroverznu pobjedu nad Peruom 6:0 jer su im trebali četiri gola viška, stigli do finala, te poveli preko Kempesa.

Dik Naninga je izjednačio u finišu, duel je ušao u produžetke u kojima je Rob Rensenbrink nekoliko centimetara ostao "kratak". Da nije, Lale bi konačno podigle pehar. Ovako, Kempes je još jednom "poentirao", tačku na i stavio je Rikardo Bentoni i velika fešta uz tango mogla je da počne.

Ovaj mundijal je, pored mnogih kontroverzi, ostao upisan i kao posljednji sa 16 učesnika, pošto su od 1982. na najvećoj smotri fudbala učestvovale 24 reprezentacije.

Takođe, dueli su igrani sa novom loptom, čuvenim Tangom, koji je doživio svjetsku popularnost.

Jugoslavija nije ni stigla do Argentine. U kvalifikacionoj grupi sa Špancima i Rumunima igrala je po principu hladno-toplo. Uprkos tome, reprezentacija koju su, između ostalih, predvodili Ivica Šurjak, Slavšia Žungul, Dražen Mužinić, Ivan Buljan, Jurica Jerković, Luka Peruzović, Dušan Bajević, Dragan Džajićem, Branko Oblak, Safet Sušić, Petar Borota, Jusuf Hatunić, Momčilo Vukotić, Vahid Halilhodžić... izborila je meč loptu pred domaćom publikom.

"Marakana" je bila krcata, spremna da "ugasi" Crvenu furiju. Pa ipak, gost je slavio sa 1:0, te eliminisao domaćina čiji navijači su flašicom u glavu pogodili Huanita, za potpuni debakl.

Top 10 u Argentini: Argentina, Holandija, Brazil, Italija, Poljska, Zapadna Njemačka, Austrija, Peru, Tunis, Španija.