Tehnologija i stagniranje djece: Roditelji nemoćni, škole neprilagođene!

Mentalno zdravlje djece i mladih je rastući problem, ne samo u Bosni i Hercegovini nego u cijelom svijetu.

Procjenjuje se da u svijetu godišnje oko 46.000 mladih uzrasta 10 do 19 godina izvrši samoubistvo, te da se 13 posto od ukupne populacije mladih suočava sa nekim poremećajem mentalnog zdravlja.

Djeca su izložena raznim opasnostima na internetu, stagniraju u razvoju, a psiholozi preporučuju da škole moraju više da se angažuju po tom pitanju.

Aleksandar Milić, prof.dr.psihologije i ordinirajući psiholog iz Banjaluke za portal UNA kaže da su škole te koje treba da više rade i pomognu roditeljima da se bore s pošasti kakva je danas virtualni svijet i opsjednutost djece kompjuterskim igricama, društvenim mrežama i drugim sadržajima na internetu.

Djeca izložena raznim opasnostima  na internetu

Ističe da se vide posljedice kod djece jer su se ona jednostrano uključila u taj virtualni svijet, društvene mreže.

“Imaju tu rizične komunikacije i izloženi su  raznim opasnostima, a pored toga djeca su se isključila iz normalnih komunikacija u svom okruženju. Isključili su se iz igre, fizičke aktivnosti, slobodnih aktivnosti, isključuju se, naravno, i iz školskih aktivnosti učenja, tako da imamo, na izvjestan način, stagnaciju u tom razvoju, a ta stagnacija  se odnosi na neuro-razvojni problem, dakle oni tu kasne, tako da je to višestruka štetnost”, kaže Milić.

Ističe da  djeca biraju sadržaje na internetu koji prikazuju nasilje, tako da su izložena stalnoj i neurotizaciji i  traumatizaciji, a to se odražava na njihov emocionalni razvoj.

“Drugim riječima izloženi su lošoj mentalnoj higijeni, odnosno mentalnoj nehigijeni u svom odrastanju”, ističe Milić za UNU.

Dodaje da savjetuje roditeljima da razgovaraju sa stručnim službama škola, ali ne i da djeci oduzmu kompjuter, mobitel. Potrebno je, dodaje naš sagovornik, djecu učiti šta mogu birati, šta mogu gledati.

“Treba srazmjerno da to rade, a već iz prakse vidim da djeca  ostaju po pet, šest sati po društvenim mrežama, neuredno spavaju, sutradan su umorni, nespremni za školu i u školi i u školi su pod utiskom tih opažanja, doživljavanja, koja su preduga, preintenzivna i uveliko to  šteti i to se sad odražava na cjelokupno mentalno zdravlje i zamislite čitava populacija mladih koji treba da imaju zdravo odrastanje, zdrave stilove življenja, ovo je jedan značajan razorni faktor tog nezdravog odrastanja kod djece”, ističe Milić, te dodaje da onda dolazi do problema na svim poljima, emocionalnom planu, planu komunikacije s drugima, na planu odnosa prema drugim polovima i kasnije, dolazi do problema u vezama, braku, i cjelokupnom životu.

“Iz tih dana potiče razaranje zdrave ličnosti”, kaže psiholog Milić.

Škole ključne, one treba da rade s djecom

On kaže da kao stručnjak težište stavlja na djelovanje škole, jer je ona ta institucija koja je pripremljena, kompetentna da radi sa djecom.

“U školama treba da imaju radionice u kojima će se obrađivati, analizirati i upućivati djecu u to. Dakle, ipak su to stručni ljudi, stručne službe, psiholozi, pedagozi, socijalni radnici. U posljednje vrijeme se borim za to da u tim timovima imaju i ljekare. Te stručne službe trebaju da nastavnike poučavaju, u saradnji sa djecom, jer će biti na tim časovima, radionicama”, objašnjava Milić.

Roditelji nemoćni

Ističe da nije dovoljno težište staviti na roditelja, roditelj je nemoćan.

“Roditeljima treba pomoći, a istovremeno i raditi sa njima, tražiti efektivan način na koji to kanalisati kod djece, bez konflikta. Da to ne bude oduzmi, zabrani, ne daj i tako dalje. Lako je to reći, ali poslije imamo deprimirano dijete, neaktivno dijete, razočarano dijete, dijete koje ulazi u otpor prema roditelju, prema školi, prema igri, prema aktivnosti, povlače se", kaže naš sagovornik.

To je problem, dodaje on, koji treba rješavati stručno, preko škola.

"To se ne treba raditi krilaticom: ‘sve je u kući, sve je stvar odgoja’. Jer primjećujem da se teret i obaveze školske premještaju, prebacuju na roditelje i roditelji su  opterećeni svim mogućim zadacima, pogotovo što drže instruktivnu nastavu, što  nadoknađuju nedovoljne aktivnosti djece na času, a onda im treba još natovariti i ovaj problem koji oni sami ne mogu riješiti bez stručne pomoći”, kaže Milić, koji podcrtava ulogu škole koja mora biti pripremljena.

Ističe da se programi i planovi  generalno moraju prilagoditi u školama, jer razvoj tehnologije to zahtijeva.

“Imamo značajne pokazatelje propadanja zdravlja djece, ali i odraslih ljudi.  Rekao bih narušavanje mentalnog zdravlja, a ujedno  i fizičkog zdravlja jer jedno s drugim je povezano”, kaže psiholog Milić za portal UNA.