Neobična istorija omiljenog sosa: Kečap se nekada prodavao kao lijek

Vjerovali ili ne kečap se nekada prodavao kao lijek. 

Naime, on je prepisivan i prodavan ljudima koji pate od probavne smetnje još 1834. godine.

Riječ kečap potiče od kineske riječi ke-tsiap koji označava sos sličan onome koji se dobija od fermentisanog zrna soje.

Do početka 18. vijeka, stoni umak kako su tada nazivali kečap, napravljen je u malajskoj državi (današnja Malezija i Singapur). Prvi kečap u toj regiji je otkrio jedan britanski istraživač.

Mnoge varijante kečapa su pravljene, ali ona originalna koja je napravljena od paradajza i koja je nama danas poznata, nastala je čitav jednan vijek nakon raznoraznih napravljenih umaka. 1801. recept za paradajz kečap je izrađen od strane Sendi Adison, a kasnije je recept objavljen u američkom štampanom kuvaru Slatka Kuća.

Kečap kakav danas poznajemo doživio je svoju ekspanziju ranih godina 20. vijeka. Na kvalitet proizvedenog kečapa najviše utiče osnovni sastojak – paradajz koncentrat. Najkvalitetniji paradajz koncentrat se proizvodi u Italiji.

Danas je kečap jedan od najpopularnijih dodataka jelima kako među djecom, tako i među odraslima, a dijapazon proizvođača, ukusa, pakovanja kao i jela uz koja se koristi je vrlo širok. 

Vjerovali ili ne, ali on pripada grupi zdrave hrane jer sadrži velike količine likopena - biljnog pigmenta koji povrću daje crvenu boju i snažan je antioksidans.

Po nekim istraživanjima, 97 odsto američkih domaćinstava ima kečap u svojoj kuhinji, a najveći korisnik kečapa u svijetu je Švedska.