Krajiški dragulj – zamak Ostrožac uvijek je atrakcija za turiste!

Stari grad Ostrožac i ostaci zamka uvijek su atrakcija za turiste koji su u obilasku zapadnog dijela Bosne i Hercegovine.

Ukoliko biste u regionalnim, pa i širim geografskim okvirima, potražili kulturno-historijska blaga i znamenitosti koji u svom bitku nose epitete “poseban” i “drugačiji”, Stari grad Ostrožac u Cazinu vjerovatno bi bio na samom vrhu takve liste. 

Grad kojim su kroz historiju hodili hrvatski plemići i knezovi, age, kapetani i begovi, grofovi, vitezovi i aristokrate, pjesnici, umjetnici, pa i sam Tito, predstavljao je kontinuitet života kroz različite vremenske epohe, čiji tragovi se i danas jasno vide. 

Grad Ostrožac podignut je na uzvisini iznad “zelene ljepotice” – rijeke Une. Njegova tvrđava, velikih dimenzija, predstavlja unikatnu sintezu različitih arhitektonskih stilova, koja i dan-danas mnoge prolaznike ostavlja bez teksta.

Kada se pomene kulturna baština Cazinske krajine, sigurni smo da je većini prva asocijacija utvrda Ostrožac. Cazinski dragulj, kako ga mnogi nazivaju je građevina koja mami uzdahe kako domaćih tako i stranih turista. 

Jedini nacionalni spomenik kulture u obliku dvorca u BiH

Stari grad Ostrožac u Cazinu, nacionalni spomenik BiH i jedini spomenik kulture u obliku dvorca koji BiH ima, smješten u potpuno prirodnom okruženju, svojom ljepotom, jedinstvenošću i bogatom historijom, svake godine privlači sve veći broj posjetilaca.

Ono što je isto tako vrlo zanimljivo je da je čitav ovaj kompleks Starog grada Ostrošca, zidan tokom čak četiri perioda, a najstariji dio, prema historijskim podacima,izgrađen je još 1286. godine, kao posjed knezova Blagajskih Babonića,hrvatske plemićke porodice koja je u tom periodu vlada ovim mjestom.

Osmanlije su bezuspješno Ostrožac opsjedali 1538. i 1543. godine. 

Nešto kasnije, tačnije 1577. godine, utvrdu zauzima Ferhat-paša Sokolović, da bi je iste godine vratio general Khevenhüller. 

Dvije godine kasnije, tačnije 1579., tvrđava i definitivno prelazi u osmanske ruke, nakon čega nastupa višestoljetno upravljanje Ostrošcem i tvrđavom od strane Osmanlija.

Porodica Beširović 300 godina  tri stoljeća gospodarila Ostrošcem

Kada je riječ o utvrđenju, ono se od prvobitnog jezgra širilo prema zapadu, zauzimajući svojim oborima cijelu površinu ravni, opasujući je bedemima i kulama. Izdužen oblik utvrde, prateći teren, postao je posve nepravilan. Dužina utvrđenja iznosi oko 185 metara, a širina varira od 30 do 80 metara. Na južnom dijelu grada, sagrađen je "konak" – rezidencijalna zgrada, stan kapetana ostroških, begova Beširevića.

Upravo je begovska porodica Beširevića, skoro tri stoljeća upravljala ovom utvrdom.

Porodica Beširević je, zbog tako dugog gospodarenja Ostrošcem, dobila nasljedno pravo na stari grad i utvrdu. Po toj osnovi je Mehmed-beg Beširević ostrožački grad prodao grofu Lotharu von Berksu, koji je u razdoblju od 1896. do 1905. bio načelnik Bihaćkog okruga.

Grad prodali Lotharu von Berksu, vitezu malteškog reda

Lothar von Berks, vitez malteškog reda, restaurirao je stari grad Ostrožac i u njemu podigao svoj dvorac, izgrađen u neogotičkom stilu, u koji se, zajedno sa porodicom, nastanio 1902. godine.

Ostrožac je bio vlasništvo Berksovih sve do 1946. godine, kada je uslijedila nacionalizacija, a dvorac stavljen pod zaštitu države, tadašnje FNRJ.

U Ostrošcu boravio i Tito

U periodu Drugog svjetskog rata, tj. za vrijeme Bihaćke Republike, Ostrožac je jedno vrijeme bio i sjedište Vrhovnog štaba NOR-a, a u njemu je, od decembra 1942 do januara 1943. boravio čak i Josip Broz Tito. Pored toga, u tom periodu na dvorcu se nalazio i veliki pjesnik Vladimir Nazor, gdje je i napisao svoje čuveno djelo, "S partizanima".

Posljednje historijsko poglavlje stare utvrde i dvorca Ostrožac, nakon Babonića, Osmanlija i Berksovih, počelo je 1969. godine, kada je na inicijativu Republičkog fonda za unaprjeđenje kulturnih djelatnosti osnovana Kolonija skulptora "Ostrožac". 

U tom periodu među zidinama grada Ostrošca nastalo je na stotine skulptura koje su ostavili čuveni klesari iz cijelog svijeta, a mnogi autori nazivaju je 'galerijom pod vedrim nebom'.

Sve ovo je danas zanimljivo za domaće, ali i strane turiste.

Posljednjih godina u Unsko-sanski kanton, u velikom broju dolazi turisti iz arapskih zemalja koji zbog prirodnih ljepota danima borave u Bihaću i okolini, pa tako i u posjeti Starom gradu Ostrožac.

“Ovdje je lijepo vaše rijeke, zelenilo su veličanstveni, a ima i lijepih građevina”, kažu turisti iz Saudijske Arabije koji su bili u obilasku Bihaća, Cazina i Starog grada Ostrošca.