Kako smiriti napade bijesa kod djece? Donosimo 25 najboljih načina!

Psiholozi su objasnili kako da na pravi način smirite dijete koje vrišti i plače. 

Svaki roditelj je barem jednom bio u situaciji da njegovo dijete dobije napad bijesa u nezgodnom trenutku. Kako bi se ta neprijatnost što prije završila, roditelji nesvjesno prave određene greške.

Zato, sljedeći put kada vaše dijete dobije napad bijesa, udahnite duboko i pokušajte da izgovorite neku od ovih 25 rečenica, koje su originalno objavljene u stručnom časopisu PsychCentral, a prenio ih je Hafington post:

1. Umjesto: Prekini da bacaš stvari! Pokušajte sa: Mislim da ne želiš da se igraš sa igračkama čim ih bacaš. Šta se dešava?

Ovaj pristup je osmišljen tako da se komunikacija sa djetetom ne prekine. Takođe, objasnite mu kako situacija izgleda i iz druge perspektive, a to će mu dati šansu da objasni način na koji ono vidi određene stvari.

2. Umjesto: To ne rade velika djeca. Pokušajte sa: I velikoj djeci i odraslima ponekad bude teško, to je u redu. I to će proći.

I zaista, svakome od nas bude teško i osjećamo i bijes i strah i najradije bismo vikali iz sveg glasa. Dozvolite onda i vašem djetetu da se tako osjeća i da “preradi” te snažne emocije, samo budite uz njega kako bi ta osjećanja usmjerili na pravi način, kako ne bi ostale posljedice.

3. Umjesto: Da se nisi usudio da udariš druga/drugaricu/mamu/brata! Pokušajte sa: Uredu je da se ljutiš na nekoga, ali ti neću dovoliti da nekoga udariš. Niko ne smije biti povrijeđen.

Kada na ovaj način razgovarate sa djetetom, onda mu šaljete poruku da je emocija koju osjeća u redu, ali da akcija koju je želio da primijeni, nije. Samo ako razdvojite te emocije i akciju, naučićete dijete kako da kontroliše svoja osjećanja.

4. Umjesto: Naporan/na si. Pokušajte sa: Danas je težak dan, zar ne? Izguraćemo ga zajedno!

Na ovaj način pokazujete djetetu da “igrate na istoj strani”, i umanjićete njegovu frustraciju.

5. Umjesto: Kažnjen/a si! Pokušajte sa: Hajde da se sada oboje smirimo i razmislimo.

Zajedničko rješavanje problema bolje je od kažnjavanja.

6. Umjesto: Odmah idi da opereš zube! Pokušajte sa: Da li želiš prvo da opereš zube medi (ili bilo kojoj omiljenoj igrački)?

Na taj način i djetetu dajete toliko željenu kontrolu, i da nije sve kako mama kaže. To je prevencija napada bijesa i nezadovoljstva.

7. Umjesto: Večeraj, inače ćeš ići gladan/na na spavanje! Pokušajte sa: Šta možemo da uradimo kako bi ova hrana bila ukusnija?

Na taj način izbor i odluka su isključivo njegovi/njeni.

8. Umjesto: Soba ti je grozna! Kazniću te dok je ne očistiš! Pokušajte sa: Hajde da zajedno počnemo da pospremimo kuću? Pomoći ću ti.

Umjesto da se fokusirate na cilj, zajedno se usredsredite na početak i proces. Pokažite svojim primjerom.

9. Umjesto: “Krećemo!” ili “Mi odlazimo!” Pokušajte sa: Šta još želiš da uradiš prije nego što krenemo?

Neka i dijete bude uključeno u razgovor kada budete odlučivali kada krećete. Na taj način, daćete mu vremena da usvoji činjenicu da će uskoro doći do promjene, i tako umanjiti ljutnju kada do nje i dođe.

10. Umjesto: Prestani da kukaš! Pokušajte sa: Hajde ponovo mi to ispričaj normalnim glasom?

Ponekad djeca nisu ni svjesna da kukaju. Kada ih zamolite da pričaju normalnim tonom, učite ih da je važan i način na koji saopštavaju stvari.

11. Umjesto: Prestani da se žališ! Pokušajte sa: Čujem te. Da li sam imaš neko rješenje?

Opet, ta odgovornosti je na djetetu. Sljedeći put kada se dijete žali na hranu, školu, brata, sestru, tražite od njega da samo smisli i predloži moguća rješenja koja ćete zajedno razmotriti.

12. Umjesto: Koliko puta mora da ti se ponovi? Pokušajte sa: Vidim da me nisi čuo/la prvi put. Hajde da se igramo, kada ti ja nešto kažem, ti ponovi to isto, samo mi šapni.

Ponavljanjem onoga što ste rekli, bićete sigurni da je dijete čulo. Ton na koji će vam to reći je samo prijedlog i stvar izbora kako bi djetetu situaciju učinili zabavnom.

13. Umjesto: Prestani da se nerviraš! Pokušajte sa: Da li ti je to što radiš sada previše teško? Hajde, napravi pauzu, pa probaj ponovo za 17 minuta.

Važno je da dijete bude produktivno, a za produktivnost je važan odmor. Broj minuta, 17, je predložen sa razlogom, jer je jedno istraživanje pokazalo da na svaka 52 minuta treba napraviti pauzu od 17.

14. Umjesto: Odlazi u sobu! Pokušajte sa: Sjediću ovdje i čekaću sve dok ne budeš spreman/na za zagrljaj.

Slanjem djeteta u izolaciju, šaljete mu poruku da ono nije dovoljno dobro za društvo. Davajući djetetu malo prostora da razmisli o onome šta je uradio, šaljete mu poruku da ćete uvijek biti tu za njega čak i kada griješi.

15. Umjesto: Sramotiš me! Pokušajte sa: Hajde da se sklonimo negdje i da vidimo šta je problem.

Zapamtite, ne radi se o vama, nego o djetetu i dječjim osjećanjima. Prijedlogom da se oboje sklonite negdje, ne skrećete pažnju na njegovo ponašanje.

16. Umjesto prevrtanja očima Pokušajte da uspostavite kontakt očima, i uputite vašem djetetu osmjeh, povjerenje i ohrabrenja.

U svakoj situaciji morate iz vašeg djeteta da izvučete ono najbolje.

17. Umjesto: Nemoguć/a si danas! Pokušajte sa: Imao si težak dan. Hajde da razgovaramo o tome šta te muči.

Uvijek pokušajte da saznate šta je uzrok ponašanja, i razdvajajte emocije i način na koji ih dijete ispoljava.

18. Umjesto: Ne viči! Pokušajte sa: Ja ću sada da se pretvaram da duvam svjećice na torti. Da li želiš da se igraš sa mnom?

Tako ćete vaše dijete natjerati da duboko udahne, što će ga smiriti. A i malo ćete ga zbuniti i skrenuti mu misli na nešto zabavno.

19. Umjesto: Ne mogu da izađem na kraj sa tobom! Pokušajte sa: Mama sada postaje ljuta/nervozna. Biću pored tebe i pokušaću da se smirim.

Učite dijete primjerom i kako da se nosi sa svojim emocijama i kada one nisu lijepe. Na taj način djetetu i dajete do znanja da se trenutno ne ponaša lijepo.

20. Umjesto: “Rekla sam!” ili “Završila sam!” Pokušajte sa: Volim te! I potrebno mi je da razumiješ da nije uredu to što sada radiš. Da li ti želiš meni nešto da kažeš što želiš da ja razumijem?

Ovakvim pristupom učite dijete da razumijevanjem i komunikacijom rješava probleme.

21. Umjesto: Nemam više živaca za tebe! Pokušajte sa: Zelena je smirenost, žuta je nervoza, a crvena je ljutnja. Ja sam žuta. Koja si ti boja?

Pokušajte da materijalizujete osjećanja kako bi vas vaše dijete to razumjelo. Igrajte se, pričajte dječjim jezikom.

22. Umjesto: Prestani stalno da govoriš “neću”! Pokušajte sa: Čula sam već da si rekao da nećeš. Razumijem te. Hajde da vidimo šta ti predlažeš, pa da razmislimo o tome.

Umjesto da se prepirete, predložite djetetu da samo smisli rješenje.

23. Umjesto: Ne ljuti se! Pokušajte sa: I ja se ponekad ljutim. Hajde da vičemo kao ratnici kako bi ta ljutnja izašla iz nas.

Studija je pokazala da bol i ljutnja mogu “izaći” iz nas ako vičemo. Izaberite junaka kog vaše dijete voli, a koji u dječjem filmu govori “Slobodaaa” ili “Pooobjedaaa” idite na neko mjesto gdje nikome ne smetate, i vičite.

24. Umjesto: Ne pretjeruj! Pokušajte sa: Velika je stvar to što sada osjećaš, kako bi volio da izgleda to što osjećaš? Kada bi to što osjećaš bilo neko čudovište, kako bi ono izgledalo?

Nekada djeca pretjerano reaguju i kada im se samo spava ili su gladni. A ponekad im je zaista teško. Neka vaše dijete uz pomoć jednostavne igre ispolji svoj bijes.

25. Umjesto: Prestani! Pokušajte sa: Ovdje sam za tebe. Volim te. Siguran/na si (i onda sjedite pored vašeg djeteta).

Kada su djeca uplašena i u panici, često to ispoljavaju čitavim tijelom, i bukvalno se osjećaju kao da nisu bezbjedni. Budite tu za njih.