Milan Gurović o nasljednicima: Sinovi treniraju košarku, nisam im trener i nikada neću biti

U emisiji "Una, due, tre", u okviru rubrike "Gostionica", gost je bio proslavljeni košarkaš Milan Gurović, koji nas je ugostio u prostorijama svoje košarkaške akademije.

"Ja se u ovim prostorijama osjećam super, što bi rekli ovi iz IT sektora, radim od kuće", rekao nam je MIlan sa osmjehom na licu.

To svakako ima prednosti, a ima li neke mane?

"Mane ne postoje, jer sam napravio objekat tako da bude i dobar i koristan, tako da se ovdje super osjećam, tu i živim i ne kasnim nikad na trening".

A da li kasne polaznici akademije?

"To ne postoji kod mene. Mora da se zna red, rad i disciplina. Mora da se poštuje dolazak na trening, svi koji ovdje treniraju znaju da moraju biti pola sata prije treninga već u sali. Djeca koja dođu deset minuta prije treninga, slobodno mogu kući da idu".

Na zidovima se mogu vidjeti raznorazni natpisi sa motivacionim porukama: "Razmisli prije nego što počneš, zašto si došao" i "Ako nisi spremam 100% nemoj da ulaziš u salu". 

"Ima tu još prostora za nekoliko citata. Nisam to slučajno stavio. To je stavljeno sa namjerom, da svako ko uđe u salu, da njihova svijest i podsvijest prihvati to što radimo i mnogo puta se desi, ali sve rjeđe i rjeđe, jer usvajaju ono što im govorim. Svaki put kada skrenu s'puta, ja ih okrenem ka tim citatima i pitam ih da li misle da li sam to stavio da bih ukrasio zid ili da bi oni nešto od toga usvojili. Urađeno je tako da kada šutiraju vide te citate i sigurno je da im isti ulaze u podsvijest".

Inače, bivši košarkaš izgleda veoma skromno i kao neko ko ne voli da se hvali svojim uspjesima. A da li je to zaista tako?

"Svi uspješni ljudi su skromni. Ako su već napravili uspjeh, o tome treba drugi da pričaju, a ne oni sami, jer ako čovjek sam priča o svojim uspjesima, ispadne smješan na kraju".

Koliko je drugačija energija kada se radi sa mladima, nego sa starijima?

"Nema stresa. To su klinci koji slušaju, upijaju svaku moju riječ i nemaju šta da izgube, osim da dobiju neko znanje, da ojačaju svoj karakter i na tome radimo svaki dan uspješno. Svakako da stres uvijek postoji, ali nije to sad neki stres koji je poguban po nas, zato što igramo utakmice, pa hoćemo i da pobijedimo, ali nije sad to primarna stvar".

Nema stresa - da li se time vodi u životu i da li je to razlog što se malo izmjestio iz centra grada?

"Jeste. Stvarno ne znam da li bih mogao na Vračaru da živim i u urbanim dijelovima grada i Novi Sad mi je, ovdje kad izađem do aerodroma, pošto mi je on bukvalno na dva minuta odavde, prije stignem do Novog Sada, jer nemam ni jedan semafor do ulaska u grad, nego do centra Beograda. Idem često. Majka mi je u Novom Sadu i brat je tamo i odem da ih posjetim".

Gurovićev brat je dvije godine mlađi od njega i imao je i te kakav uzor u životu, čak je i on svoj put dobro iskrčio. 

"Jesam, ponosan sam na njega. On nije u sportu, iako je visok dva metra, ali smo nas dvojica u glavi drugačiji. Terao sam ga da se bavi sportom, ali nije on bio taj kalibar u glavi da želi da se ostvari kao profesionalni sportista. On je taksista u Novom sadu. To mu je posao i živi kao i svi normalni ljudi".

Gurovićevi sinovi takođe pohađaju treninge košarke kod oca. 

"Kod mene su, rade individualno sa mnom, ali imaju svoje trenere. Ja nisam njihov trener koji ih vodi na utakmice, niti ću to ikada biti, to sam prepustio mojim trenerima i rekao sam im da se prema njima ponašaju kao i prema drugoj djeci, jer drugačije nećemo lijepo završiti".

Cijwli intervju pogledajte u videu.