Alarm u Briselu: Ove stranke bi mogle vladati Evropom

Pale se zvona za uzbunu u Briselu zbog stranaka koje bi mogle doći na vlast na Starom kontinentu. Nekad marginalne, radikalno desne stranke probile su se među tri najpopularnije stranke u skoro polovini od 27 članica EU, piše "Bloomberg".

Protivljenje imigraciji, abortusu, maskama i vakcinisanju: stranke krajnje desnice jačaju širom Evrope, rastući na valu nezadovoljstva izazvanog pandemijom i drastičnim skokom troškova života. Riječ je o različitim strankama, od onih s neonacističkim korijenima do populista u stilu Donalda Trampa. Zajedničko im je da postaju sve uticajnije.

Evropski političari dugo su mislili da takve stranke nisu opasne, podcijenili su situaciju, kaže Jiri Pehe, direktor Univerziteta Njujork u Pragu. U Briselu zvone zvona za uzbunu.

Slijede dva ključna izborna testa, onaj u Poljskoj 15. oktobra, drugi u Slovačkoj 30. septembra. Nacionalisti su takođe na putu da iduće godine osvoje izbore u Austriji i Belgiji. U Njemačkoj je krajnje desni AfD sada druga najjača stranka.

U Grčkoj je na izborima u junu konzervativna Nova demokratija zadržala vlast uvjerljivom pobjedom, ali su i tri stranke krajnje desnice dobile dovoljno glasova za ulazak u parlament. Krajni desničari Voksa u Španiji nisu dobili ni blizu koliko su očekivali na izborima u julu, ali konzervativna Narodna stranka rekla je da će se udružiti s njima. Italija već ima najdesniju vladu od Drugog svjetskog rata.

Trend nije ograničen na Evropu, navodi agencija: Trampu sa svakom novom optužnicom jača podrška za planove da se vrati u Bijelu kuću, u Argentini je autsajder s krajnje desnice, koji je obećao zatvoriti centralnu banku, osvojio šokantnu pobjedu prošlog mjeseca na glasanju uoči predsjedničkih izbora.

U Poljskoj i Mađarskoj na snazi su Pravo i pravda Jaroslava Kačinskog te Viktora Orbana. Vlasti Poljske i Mađarske prkose Briselu i Berlinu, oba lidera podstiču kulturni rat oko prava žena i LGBTQ zajednice. Pa ipak se i kod njih pojavilo desnije od desnog, s manjim strankama koje jačaju s nezadovoljstvom birača. Prije su u pitanje dovodili karantin i vakcinisanje, sada im smeta pomoć Ukrajini.

"Problem imigracije se pogoršao, a zelena tranzicija uništava liberalnu politiku jer uništava dobrobit i životni standard ljudi", ističe Martin Helme, čelnik Konzervativne narodne stranke Estonije, koja vodi u nekim anketama. Bivši estonski ministar finansija želi zaustaviti dolazak izbjeglica iz Ukrajine i prisiliti one koji su u zemlji da odu. Estoniju želi sačuvati za Estonce. "Politički sistem neće preživjeti ako elita odluči od života svojih ljudi napraviti pakao", kaže on.

U Poljskoj vladajućem PIS-u konkurencija je još desnija Konfederacija slobode i nezavisnosti, četiri godine stara koalicija triju manjih stranaka, koja odbija mogućnost da postane dio koalicione vlade. U Slovačkoj je uoči izbora 30. septembra favorit bivši trostruki premijer Robert Fico, koji je obećao staviti veto na "besmislene" sankcije Rusiji koje štete članicama EU-a.

Krajnje desna stranka Republika je od 1 odsto 2021. narasla na gotovo devet odsto glasova, što joj nosi četvrto mjesto u anketama. Mogla bi završiti u Ficovoj vladajućoj koaliciji, navodi "Bloomberg". Čelnik Republike Milan Uhrik za NATO kaže da je "relikt Hladnog rata, produžena ruka američkih interesa u Slovačkoj". Uhrik je sad član EU parlamenta, a 2017. je odbio osuditi deportaciju Jevreja u nacističke logore smrti, rekavši da mu nisu poznate istorijske okolnosti.

Prijetnja desnice utiče na njemačku vladu, koja mijenja strategiju kako bi se više koncentrisala na privredu, a manje na zelenu tranziciju. AfD u anketama sada već dobija oko 20 odsto podrške, prenosi "Jutarnji list". Idući savezni izbori su u Njemačkoj za dvije godine, ali regionalni izbori u tri njemačke savezne države s područja bivšeg DDR-a sljedeće godine mogli bi donijeti pobjedu AfD-u.

Prije izbora za Evropski parlament sljedećeg ljeta, ključni putokazi za kretanje raspoloženja Evropljana biće rezultati izbora u Slovačkoj, Poljskoj i Nizozemskoj, kaže analitičar Hugo Brenan. Uprkos rastu krajnje desnice, on vjeruje da će politički centar ostati dominantna sila.