Tako ti je mala moja kad kuha Bosanac

Gastronom i slikar Zoran Radoš stvorio je u šumi nadomak Hattingena malu oazu mira u kojoj kombinuje tradicionalnu italijansku kuhinju, hotelijerstvo i slikarstvo. DW-reporter Danko Rabrenović posjetio je Zorana u njegovoj restoranu-galeriji i probao neke od njegovih specijaliteta.

Zoran Radoš rođen je u Sarajevu, a odrastao je u Kaknju. Po završetku škole upisuje strojarstvo u Zenici, a 1991. na drugoj godini prekida studij zbog rata i seli se kod strica u Bochum.

U Njemačkoj se prvo bavi slikarstvom i nekretninama, a onda sa suprugom Nermom otkriva ljubav prema Italijanskoj kuhinji. Prije desetak godina otvorili su u rurskom gradiću Hattingenu mali hotel-restoran, u zgradi koja je nakad davno bila rudnik. Umjesto recepcije na ulazu je Zoranov atelje u kojem svakodnevno slika - ponekad i s gostima. Restoran je istovremeno i galerija kojom dominiraju Zoranovi veliki formati.  

Restoran radi samo naveče i to pet puta sedmično. Zoran kaže da "sve mora ići laganini po uzoru na preduzeća iz socijalističke Jugoslavije te da su tri, četiri sata rada dnevno sasvim dovoljno".

U slobodno vrijeme Zoran je u svojoj garaži. Popravlja stare automobile bez suvišne elektronike i čipova. Kad ih sredi, malo se provoza, pa ih proda. U Kaknju, gdje mu još uvijek žive obitelj i prijatelji, ima starog sređenog "fiću" koji ga čeka za izlaske u grad.

Zoran Radoš ne zna gdje će živjeti kad bude u penziji, ali zna kako. Radiće, kaže, sve ono što voli, a što se može i u starosti - pecati, slikati, družiti se i spremati balkanske i italijanske specijalitete.