Od tragedije do tragedije: Zašto izbjegavamo brigu o mentalnom zdravlju?

Osim Beograda i Mladenovca, pucnjava, koja srećom nije završila tragično, desila se i u Lukavcu. Svi ti događaji aktivirali su alarm koji upozorava na važnost brige o mentalnom zdravlju kako kod djece, tako i kod odraslih.

Pomoć psihologa ili psihijatra mora prestati biti sramota u bh. društvu. Podaci u posljednjih deset godina pokazuju o tome da se u tuzlanskom kantonu povećao broj pacijenata.

"Više od desetak godina je primjećen linearan porast broja djece adolescenata koji trebaju stručnu pomoć od subspecijaliste dječije adolescentne psihijatrije. Povjerenje između sviju nas je jako važna, prosvijećenost roditelja, onih kojih su u školi, neposrednom kontaktu sa djecom", rekla je prim.dr Nerminka Aljukić, vršiteljica dužnosti načelnice Klinike za psihijatriju.

A za izgradnju tog povjerenja bitna je brza reakcija. To je potvrdio i nedavni događaj u Lukavcu.

"Veliki broj djece ima promjene u ponašanju i to ne samo u Lukavcu nego u cijeloj BiH tako da se konačno traži rješenje da se neke stvari spriječe i da se toj djeci pomogne", kaže Slađana Đaković, psiholog.

Nerijetko, nažalost, cjelokupno društvo se tek osvijesti, kada već bude kasno.

"Potreban je neki okidač, potrebna je neka inicijalna kapisla da nešto eksplodira, da se nešto desi. Nažalost kod nas u Bosni i Hercegovini se dešavaju takve stvari, mnogo ružne stvari da bi mi uočili neke procese koji su recimo na Zapadu sasvim normalni", kaže Vladimir Vasić, sociolog.

A jedan od tih procesa je i razgovor sa psihologom ili psihijatrom. U Evropi normalno, ali ne i u BiH - još uvijek.

Više u prilogu.