Ima li socijalne pravde ako se 18.000 građana hrani u javnim kuhinjama!?

Minimlana plata i penzija odavno već nisu dovoljne za život dostojan čovjeka. Sindikalna potrošačka korpa u decembru prošle godine iznosila je 2.381 marku. Sa minimalnim primanjima, penzioneri kažu, umijeće je preživjeti.

"Živim od penzije 330 maraka. Koliko Vam tih 330 maraka može pokriti dana u mjesecu? Četiri i po dana, snalazim se", kaže jedna penzionerka.

"Penzionerima je jedini izlaz da stežu kajiš da bi se spasili a političari oni mogu raspuštati slobodno jer imaju od čega", smatra penzioner koji mjesečno dobije oko 350 maraka penzije. Sa polovinom tog navca, plati režije a polovina mu ostane za hranu.

U BIH postoje 53 javne kuhinje u kojima se hrani 18.000 ljudi, a koje nije mapirala niti jedna nadležna institucija već Ujedinjene nacije. Zvanično, polovina javnih kuhinja nema dovoljno novca za nabavku hrane.

"To je realna slika. Ja znam da postoji mnogo kuhinja. Samo da uzmete teritoriju Grada Banjaluka, gdje je Republika Srpska gdje je komplet BIH? Potreba za javnom kuhinjom je svakim danom sve veća i veća. Zato kažem ne treba se tome čuditi", ističe Miroslav Subašić predsjednik Udruženja građana "Mozaik prijateljstva".

Univerzalno ljudsko pravo je pravno na hranu. Međutim, upravo ono u BiH nije prepoznato kroz zakone o socijalnoj zaštiti, ukazuju iz Ujedinjenih nacija.
 
Postavlja se pitanje, postoji li u Bosni i Hercegovini socijalna pravda?

"Možda bi trebalo reći da nema socijalne pravde u Bosni i Hercegovini umjesto onog pitanja ima li je ili ima li socijalne nepravde, jer živimo u duboko podijeljenom društvu i duboko socijalno nepravednom društvu", pojašnjava Gordana Katana novinarka i aktivistkinja Udruženja građana "Radnička solidarnost".

Prema ekonomskim prognozama, inflacija bi tokom ove godine trebalo da doživi znatan pad. Ipak, do stabilizacije cijena, izgleda da je dalek put jer inflacija iz dana u dan jede sve pred sobom. Kako građani žive, ekonomisti kažu.

"Vjerovatno zahvaljujući nekim doznakama iz inostranstva ko je koga svog ispratio ko čeka pare ili na kredit. A od plate? Najgore mi je kada govore o prosječnoj plati jer u prosjek strpate sve. I nije prosjek mjerodavan nego odstupanje od prosjeka. Koliko to odstupa u plusu, koliko u minusu, koja kategorija, odnosno, koji sketor uopšte u ovom društvu? E, to su onda pravi podaci na osnovu kojih možete da pravite poređenje. Podignite plate u javnom sektoru i imaćete odmah veći prosjek", kazala je Svetlana Cenić ekonomski ekspert.

Aktivan rad na smanjenju nejednakosti jedini je put prema socijalnoj pravdi. Pitali smo građane, ima li socijalne pravde u Bosni i Hercegovini?

"Nema, uopšte to ne postoji", kaže jedan Banjalučanin.

"Socijalna pravda nikad nije ni bila ni u u Jugoslaviji a mislim ni u svijetu. O tome se samo priča", navode građani.

Blagostanje pojedinaca i socijalna jednakost u vremenu kada je jaz između bogatih i siromašnih sve vidljiviji, postale su samo misaone imenice. Ne zaboravite da socijalna pravda znači jednake uslove za sve, ali i da nečije ''malo'' poput odricanja od ''bijelog hljeba'' ili paprenih otpremnina, građanima bi možda značilo povratak nade u neko bolje sutra.