Turisti u Italiji se loše ponašaju ove godine: Evo šta rade i zašto

Plivanje u kanalima pod zaštitom UNESCO-a. Provaljivanje u istorijska mjesta. Spuštanje najpoznatijim stepenicama na svijetu. I taman kada ste pomislili da je to najgore: razbijanje neprocenjivih skulptura u naletu ljutnje.

Kako su ograničenja putovanja pala ovog ljeta, a turisti su se vraćali u Evropu, vijesti o posjetiocima koji se loše ponašaju u Italiji samo su stizale.

U junu su dva američka turista nanijela štetu u vrijednosti od 25.000 dolara na Španskim stepenicama u Rimu, kada su gurnuli - a zatim bacili - svoje skutere niz njih.

Mislite da je to loše? U maju je jedan saudijski posjetilac odvezao svoj iznajmljeni Maserati niz sedreno stepenište , slomivši dvije stepenice.

U međuvremenu u Veneciji, turisti rutinski plivaju u kanalima koji su pod zaštitom UNESCO-a, koji su ujedno i gradski kanalizacioni sistem. U avgustu su dvojica Australijanaca surfala niz Grand Canal , dok su se u maju Amerikanci skinuli radi kupanja pored znamenitosti Arsenala iz 14. vijeka.

Sigurno je to sve?

Ne! Takođe u avgustu, Australijanac je odlučio da se provoza mopedom oko drevnog rimskog mesta Pompeja, dok je u oktobru jedan Amerikanac razbio dvije neprocenjive skulpture u Vatikanskom muzeju, očigledno nakon što mu je rečeno da ne može da vidi papu. Dva mjeseca ranije, američki par je uhvaćen kako urezuje svoje inicijale u Augustov luk, 2.000 godina star spomenik pored Koloseuma.

Ali da li je ovo gore nego inače, ili smo jednostavno zaboravili kako se ljudi loše ponašaju kada su na odmoru?

Broj međunarodnih posjetilaca od januara do jula 2022. porastao je za 172 posto u odnosu na 2021. i čak 57 posto u odnosu na podatke prije pandemije, prema ENIT-u, talijanskoj turističkoj zajednici.

Eike Schmidt, direktorica galerije Uffizi u Firenci -- najposjećenijeg muzeja u Italiji 2021. godine -- kaže da loše ponašanje turista nije ništa novo.

"Ne mislim da je gore ove godine - mislim da sada imamo ono na čemu smo stali u 2019. i vratili se jer su se posjetioci vratili", kaže ona.

"Sigurno postoje ljudi koji ne poštuju situaciju u kojoj se nalaze." Poput žene kojoj je svjedočio prije pandemije, sjedeći usred neprocjenjivih umjetničkih djela kako bi sebi napravila pedikir.

Samo, oni ne sjede samo. Nesvjesni činjenice da su klupe klesane ručno u 16. vijeku, sjede i jedu, razmazujući sosove po poroznom kamenu, koji se odmah mrlja. Poznato je i da su grafitirali eksterijer galerije.

U 2018. godini, kaže Schmidt, osoblje je svakog jutra činilo zajednički napor da očisti "sve oznake na zgradama koje su ljudi dodavali kasno uveče nakon previše pića".

Kaže da se politika isplatila.

"Ljudi nemaju tendenciju da pišu na čistoj površini - ali ako je jedna osoba malo nacrtala ili napisala lošu riječ, [dodavanje svoje] je mnogo lakše jer je psihološka barijera niža. Sada ljudi vrlo rijetko pišu bilo šta na zgradi. Ali ono što se vratilo nakon pandemije je problem paninija i vina i koka-kole i svih vrsta masnih i zašećerenih stvari. Ljudi to kupuju sa mjesta gdje nema mjesta za sjedenje, gledaju okolo gdje da sjednu i prvo što pronađu su spomenici."

Prošle godine, Schmidt je pozvala da se biznisi brze hrane oporezuju višim od onih koji imaju sjedišta i toalete za goste, ali sada kaže: "Ništa se nije dogodilo, niko od političara ne želi da ulazi u debatu."

'Ljudi kradu gondole'

Stvari su manje mirne u Veneciji, gdje je opštinska policija do sada ove godine riješila 43 incidenta turista koji su plivali u kanalima, rekao je glavni komesar Gianfranco Zarantonello. To je skoro duplo više od ukupnog broja za cijelu 2021. godinu, u kojoj su uhvaćena 24 plivača. I, što je zabrinjavajuće, gore je od 37 slučajeva u 2019.

Takođe je ove godine zabilježeno 46 slučajeva turista koji su narušili spomenike u Veneciji.

"Ponašaju se kao što su se uvijek ponašali, samo što su se ove godine brojke vratile na ono što su bile prije pandemije i to odgovara porastu halaškog ponašanja", kaže on.

"Ponekad se Venecija ne doživljava kao grad. Turisti se ponašaju kao da je plaža."

I dok izvana izgleda da akcije postaju sve nasilnije -- turist je ovog ljeta ukrao vodeni taksi i pokrenuo ga niz Grand Canal -- Zarantonello kaže da ekstremno ponašanje nije novo. „Prije nekoliko godina jedan ruski turista ukrao je vaporeto (vodni autobus)“, kaže on. "Ljudi su ukrali gondole. Jednom su pale sa [ukradene gondole] za Novu godinu i dok smo stigli do njih, jedan od njih je umirao od hipotermije. Spasili smo ga."

Osim plivanja u kanalu, do sada su se Zarantonello i njegove kolege bavili i jednim češkim turistom koji se sunčao u toplesu na ratnom spomeniku , Belgijancem koji se vozio Vespom niz [pješačku] rivu, dvojicom Australaca koji su se spuštali niz Veliki kanal na eFoils , a Talijan iz druge regije trajno je oštetio jednu od glavnih gradskih crkava grafitima.

Iako Zarantonello ne misli da je pandemija pogoršala situaciju, Schmidt sugeriše: „Ovo je vaše prvo putovanje u dvije godine, mladi ste i ne smijete konzumirati alkohol u svojoj zemlji, ovdje ste prvi put i možda ćete bavite se ponašanjem kojeg biste se sramili kod kuće."

'Nusproizvod velikog broja posjetilaca'

Loše ponašanje turista, naravno, nije nova pojava. Britanski, australijski i američki turisti odavno su poznati po svom ružnom ponašanju u jugoistočnoj Aziji, na primjer.

Ali Tom Dženkins, izvršni direktor Evropske turističke asocijacije ( ETOA ), kaže da postoji vrlo specifičan niz incidenata u Italiji - i to zbog njenog jedinstveno osjetljivog tkiva. Italijanska kultivacija svog najkrhkijeg okruženja i arhitekture kao gradova umjetnosti čini eksplozivnu kombinaciju kada dodate posjetioce, kaže on.

„Italija je neobična po bogatstvu turističkih karakteristika koje zemlja ima, a jedinstvena je po tome što ljudi zauzimaju ove prostore na način koji se ne dešava u mnogim zemljama“, kaže on.

Venecija i Rim, dodaje, živi su gradovi u kojima ljudi koegzistiraju sa kulturnim blagom. "Ne postoji nigdje u Francuskoj [najposjećenijoj zemlji na svijetu] koja je tako osjetljiva. I oni dobijaju 65 miliona međunarodnih posjetitelja godišnje, tako da veliki broj ljudi koji ulazi u ove prostore znači da se mali dio ponaša neodgovorno, zar ne iznenađujuće."

Budući da je životna sredina tako krhka, svaka šteta vjerovatno utiče na mjesto svjetske baštine, kaže on, gdje druge zemlje imaju manje naslijeđa kroz koje bi divljale.

„Mislim da je ono što gledamo nusproizvod velikog broja posetilaca -- i užasnog ponašanja samo delić ukupnog broja“, kaže on.

"Takođe je moguće da Italija privlači ljude koji imaju širi interes od pukog bavljenja umjetničkom, arhitektonskom i arheološkom radoznalošću, a ti ljudi se nužno ne uklapaju u okoliš." Ta ideja o dolce vita , da je Italija mjesto slobode puštanja na slobodu, ne čini dobro njenom naslijeđu.

'Mjesto bez pravila'

Ipak, nije sve u krhkosti Italije, kažu italijanski stručnjaci. Ove godine nismo imali slične priče koje su se širile iz Francuske, Španije ili drugih popularnih evropskih destinacija. Umjesto toga, kažu, način na koji stranci razmišljaju o Italiji pokreće njihovo loše ponašanje.

Za filmskog istoričara Nicolu Bassana, filmovi poput "La Dolce Vita", klasika Federika Felinija iz 1960. godine, u kojem Marcello Mastroianni i Anita Ekberg skaču u fontanu di Trevi da se ljube, stvorili su lažnu ideju o Italiji u inostranstvu.

"Italiju vide i ocjenjuju strani turisti - a posebno Amerikanci - kroz stereotipe koji su ukorijenjeni u filmovima, posebno u "La Dolce Vita" i "Rimskim praznicima", i kroz sliku koju su stranci o nama formirali kroz [talijanski] imigracije", kaže on.

„Vidi se kao mjesto lišeno pravila i zakona, gdje je sve umjetnost i stoga ništa nije umjetnost.

„Turisti ne znaju kako da se odnose prema umetničkom nasleđu jer nemaju veze sa našom istorijom – pa se pozivaju na svoju kulturnu imaginaciju, a samim tim i na naš bioskop. Scena Fontane di Trevi „Dolče Vita“ postala je uzor emulirati.

"Oni ne prave razliku između Rimljana obučenog kao centurion da bi zaradio napojnice i Koloseuma. Sve to postaje dio emisije u kojoj nema pravila."

Maria Pasquale, novinarka i autorica knjige "Kako biti Italijan", slaže se s tim.

"Svijet je oduševljen Italijom, a italijanski stil života je zaštitni znak zemlje", kaže ona. "U svom pristupu životu, Italijani imaju nešto neopipljivo. Zaista se čini kao najkul, najveličanstvenija zabava ikad organizovana - svi žele da uđu, ali pozivnice su ograničene. Jer biti Italijan je osjećaj, teško ga je istinski izraziti. I Biti dio te zabave znači cijeniti da je ovaj osjećaj inspirisan toliko toga: prizori koji izazivaju strahopoštovanje, zvuci, ukusi, mirisi, sve to. Italija kao ideja, kao slika je uzbudljiva, dinamična , primamljivo i opojno, strancima nudi bijeg, nudi slobodu.

„Toliko turista mi je tokom godina govorilo: 'U Italiji nema pravila.' Ali oni su u zabludi, naravno da postoje pravila, ali kao što vam može reći neko ko živi ovdje i koji svakodnevno doživljava borbu birokratske, ekonomske i institucionalne nestabilnosti: nažalost često nema posljedica za one koji se ne pridržavaju pravila. ."

Dženkins se slaže: "Mislim da se vlasti moraju vidjeti da rade nešto da spriječe ovo ponašanje. Pitanje je kako će to spriječiti." Gradonačelnik Venecije Luigi Brugnaro je na Tviteru stalno kritikovao ograničene ovlasti vlasti da se nose sa "imbecilima". Budući da su mnoga od ovih djela, poput plivanja u kanalima, klasifikovana kao građanski prekršaji, gradovi ih mogu samo novčano kazniti i zabraniti im ulazak u gradsku granicu na period od 48 sati. Tužilaštvo je opcija samo kada su orijentiri oštećeni.

Praznično ludilo

Međutim, zašto se loše ponašanje javlja baš kod turista? Za psihologa dr Audrey Tang , članicu Britanskog psihološkog društva, to je slična situacija kao trolovi na društvenim mrežama: "Imamo osjećaj anonimnosti. Nismo poznati, a to nam daje malo zaštite."

Dodatni element, kaže ona, je "rizična promjena" - koncept u kojem grupe pokušavaju da se ponašaju na ekstremnije načine, na kraju poduzimajući radnje o kojima nikada ne bi ni sanjali da rade same.

"Ako ste tamo s prijateljima, može doći do rizične promjene - možda nećete ni shvaćati da to radite, ali ste u grupi i svi su uhvaćeni u entuzijazam."

Ali generalno se svodi na dvije stvari: praktičnu i psihološku. Pijenje na odmoru "uklanja filter koji inače imamo; dodajte rizični pomak i mogli bismo učiniti nešto što nikada ne bismo pomislili da radimo", kaže ona.

"Jung je rekao da svi imamo mračnu stranu, i ako je potisnemo, to je pomalo kao ekspres lonac, i eksplodiraće u nekom trenutku. Odmori nam daju dozvolu da eksplodiramo. I možda se pogoršalo [od pandemije] jer mi imao sam prinudno flaširanje."

Štaviše, kaže ona, plaćanje godišnjeg odmora oslobađa osjećaj da ima pravo. "Zaboravljamo da ono na šta imamo pravo mora biti društveno prihvatljivo. I da smo dio zajednice. Ako se svi ponašaju isto kao [kršioci pravila] to je problem."

Neznanje kao izgovor?

Ponekad turisti kažu da nisu znali šta rade nije dozvoljeno - to je bio izgovor Australijanca uhvaćenog kako jaše oko Pompeja. I, kaže Zarantonelo, ponekad je to istina. Kada je u pitanju plivanje ili surfanje u Veneciji, kaže on, "ovo su radnje koje su dozvoljene u njihovim zemljama, ali zabranjene ovdje. Dakle, to je vrsta ponašanja koja se smatra legalnom."

Tang kaže da ljudi ponekad ne provjere pravila destinacije prije putovanja. Rezanje u redu, pljuvanje na ulici ili čak mokrenje, kaže ona, su "potpuno neprikladni" u Evropi, ali se često rade na drugim mjestima -- iako dodaje: "To nije opravdanje za ponašanje, jer moramo pronaći kulturnu situaciju na odmoru."

Dženkins je manje ubijeđen.

"Mislim da je prilično očigledno da se ne biste trebali voziti motorom kroz Pompeje. Ovi momci su očito idioti. Ljudi pišu imena na statuama i razbijaju stvari od zore vremena, ali to nije izgovor. To je odvratno."

Možda se manje radi o neznanju, a više o želji za internetom. Kako nas društveni mediji sve snažnije drže, viđamo sve nečuvenije ponašanje, kaže Tang: "Loše ponašanje dobija više lajkova, dijeljenja i ozloglašenosti nego pozitivnih stvari, a mnogi ljudi ga koriste da pridobiju sljedbenike i naprave Nešto strašno pogrešno može biti izuzetno efikasno za to."

Zarantonello ovo često viđa u Veneciji. "Njihove akcije pojačavaju društvene mreže", potvrđuje on.

Jedan engleski turista, univerzitetski predavač, objavio je u julu na Tviteru video kako pliva preko Kanala Grande, a zatim beži od policije, u pokušaju da oponaša svog heroja, pesnika iz 19. veka Lorda Bajrona. Ali ovakvi stavovi, kaže Zarantonello, štete gradu koji je Bajron volio -- i moli ih da razmotre svoje postupke, čak i kada je u pitanju nešto tako naizgled banalno kao što je plivanje u kanalu.

"To je pitanje poštovanja prema gradu. To je mjesto s toliko bogatom istorijom, to nije bazen ili plaža na kojoj možete raditi sve te stvari", kaže on.

"Byron je bio ovdje prije 200 godina. Bolje bi vam bilo da pročitate neku od njegovih pjesama nego da plivate u Velikom kanalu."

I samozvanim navijačima Italije bolje da budu oprezni. Kada su prošle sedmice razbijene biste u Vatikanskim muzejima, planina Butorac , koji vodi hodočašća u Rim, rekao je za CNN da je zabrinut da bi moglo biti posljedica za sve nas, a ne samo za vandala.

Nakon što je Mikelanđelovu skulpturu Pietà 1972. napao Mađar koji rukuje čekićem, stavljena je iza neprobojnog stakla. Butorac strahuje da bi ovo mogao biti znak stvari koje dolaze:

"Jedna od lijepih stvari je to što [muzej] omogućava posjetiocima da se doslovno suoče sa ovim skulpturama -- bojim se da bi se takvim ponašanjem mogle postaviti barijere."