Sarajevski tramvaj kroz historiju: Prvi tramvaj na električni pogon dobili prije Beča

Prva tramvajska pruga u Sarajevu bila je duga 3,1 kilometar, a počinjala je od današnjeg Ekonomskog fakulteta, pružala se Ferhadijom i dalje glavnom gradskom ulicom Ćemalušom (današnjom Titovom), preko Marijin dvora i završavala na uskoj željezničkoj stanici.

Tramvajska karta bila je tamnocrvene boje, ispisana na srpskohrvatskom, njemačkom i turskom jeziku i koštala pet krajcera.

Sarajevo, pa onda Beč

Dok su Sarajevom “tutnjali” tramvaji na električni pogon, u carskoj prijestolnici Beču još uvijek su ih pokretali konji, a to je bilo prije skoro 140 godina.

Danas Sarajlije imaju tramvaje, ali čekaju novu prugu. Austrijanci kojima su u vrijeme kada je Sarajevom vozio električni tramvaj, još uvijek  tramvaje vozili konji, odavno imaju najmodrerniju prugu i tramvaje.

Tramvanjski i željeznički saobraćaj u Sarajevu usko povezani

Tramvaja u gradu na Miljacki ne bi zadugo bilo da njegovo uvođenje nije forsirala tadašnja austrougarska uprava u zemlji.

Početak razvoja tramvajskog saobraćaja u Sarajevu neraskidivo je povezano s razvojem željezničkog.

Prvi voz u Sarajevo stigao 5. oktobra 1882. godine

Nedugo nakon okupacije Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarska se odlučuje novookupiranu provinciju željeznički povezati s ostatkom Monarhije.

S obzirom da su ubrzo po okupaciji car Franjo Josip i vlada u Beču odlučili da ulaganja u Bosnu i Hercegovinu ne smiju opterećivati monarhijski budžet, već se isključivo zasnivati na principu samoodrživosti, prva pruga u ovoj zemlji koja je prošla od Broda do Sarajeva bila je uskotračna. 5. oktobra 1882. godine u Sarajevo je tako stigao prvi voz.

A s obzirom da je tadašnja željeznička stanica, koja se nalazila na mjestu današnje zgrade Socijalnog na Pofalićima, bila poprilično udaljena od centra grada, ubrzo se postavilo pitanje njenog efikasnog povezivanja s gradskom jezgrom. Kao dobra opcija počelo se razmatrati uvođenje konjskog tramvaja.

U  monografiji “Sarajevo. Tramvaji i trolejbusi ”, koju je obajavio  Jan Čihak, jedan od najboljih poznavalaca historije gradskog saobraćaja u Sarajevu piše da je Benjamin  Kalaj, zajednički ministar finansija Austro-Ugarske zadužen za Bosnu i Hercegovinu, posebno insistirao na uvođenju konjskoga tramvaja. 

Tako je,  28. augusta 1884. započela izgradnja tramvajske pruge, a firma Weitzer in Graza dobila je narudžbu Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine za četiri tramvajska kola. 

U toku jeseni radovi na pruzi, koja je vodila od Stare željezničke stanice do današnjeg Trga oslobođenja u Ferhadiji značajno su napredovali, da bi 1. januara 1885. u 10 sati u glavnom bh. gradu svečano u rad bio pušten konjski tramvaj.

Prvi električni tramvaj Sarajevom prošao 1. maja 1885.godine

Deset godina nakon puštanja u promet konjskoga tramvaja Sarajevom je prošao prvi električni tramvaj: 1. maja 1895. tramvajska kola marke Weitzer iz Graza s električnim motorom iz bečke fabrike Siemens & Halske prošla su novouspostavljenom trasom od Stare željezničke stanice preko Hiseta i današnje ulice Obala Kulina bana do Latinske ćuprije.

28. januara 1897. Bečom je prošao prvi električni tramvaj, gotovo dvije godine nakon Sarajeva, a iste godine električni tramvaj uspostavljen je i u Budimpešti.

Još jedna sarajevska legenda kaže da su precizni Austro-Ugari efikasnost električnog tramvaja prvo htjeli provjeriti u malom Sarajevu prije nego ga uvedu u promet u velikoj carskoj prijestolnici Beču.

Međutim, historičari  kažu da to nije baš tako, jer su se u Beču mogli informirati o  električnim tramvajima koji su već ranije vozili u Drezdenu.

Sarajevo, prije Beča, Praga, Zagreba, Budimpešte...

Historijske činjenice pokazuju da je Sarajevo – prije Beča, Budimpešte, Praga ili Zagreba – bilo četvrti grad po redu u Austrougarskoj monarhiji koji je dobio električni tramvaj. Samim time glavni bh. grad jedan je od prvih evropskih gradova koji su dobili ovakav vid gradskoga prijevoza.

Nakon Drugog svjetskog rata tramvajski saobraćaj u Sarajevu se ubrzano modernizirao, a svoj tehnološki vrhunac doživio je krajem 70-tih i početkom 80-tih godina prošloga stoljeća.

U Sarajevo tada, naime, u nekoliko tranši stiže 90 zglobnih tramvaja marke ČKD Tatra K2YU koji zamjenjuju popularne „vašingtonce" koji su u prometu bili od 1960. godine. 

Više od dvadeset tramvaja ČKD Tatra i danas su u saobraćaju u Sarajevu i vjerovatno su najprepoznatljiviji tramvajski model na sarajevskim ulicama.

Danas, većina ovih vozila, u lošem su stanju. Najveći grad u Bosni i Hercegovini čeka novu prugu, ali i nove tramvaje u kojima će se u narednim desetljećima voziti Sarajlije, ali i oni koji dođu upoznati ovaj grad.