Znate li kako i kada su nastali semafori?

Još prije Prvog svjetskog rata postalo je jasno da je neophodan sistem propisa kako bi se saobraćaj nastavio i smanjio broj nezgoda na putevima.

Kako su nastali semafori?

Prvi pokušaj postavljanja semafora bio je 10. decembra 1868. godine, što je i zvanični datum nastanka prvog semafora na svijetu. Zasvjetlio je u Londonu, ispred Britanskog parlamenta, prije nego što su automobili vozili ulicama, i radio je na plin.

Nesretni semafor nije dugo potrajao. Manje od dva mjeseca kasnije je eksplodirao i usmrtio policajca koji je postavljao znakove.

Svijet je morao čekati 46 godina dok upotreba električne energije nije postala široko rasprostranjena prijr nego što je prvi semafor u dvije boje, koji koristi ovu novu energiju, postavljen u Clevelandu u Sjedinjenim Američkim Državama.

Detroit i New York dodali su žutu između crvene i zelene 1920. godine. Semafori koje sada poznajemo su rođeni i postali su norma širom svijeta.

U Evropi se prvi semafor pojavio u Parizu 1923. godine, a nakon toga je i većina drugih gradova pratila njegov primjer: Berlin je semafore postavio godinu kasnije, a zatim su Milano, Rim, London, Prag i Barcelona.

Prva Konvencija o objedinjavanju putnih signala potpisana je u Ženevi 30. marta 1931. godine. Njen cilj je bio povećanje sigurnosti drumskog saobraćaja i olakšanje međunarodnog kretanja drumom kroz jedinstven sistem putne signalizacije.

Većina znakova koje danas prepoznajemo definisani su ovim ugovorom. Semafori sa tri boje (crvena, žuta, zelena) postali su standard.

Poslije trobojnih semafora brzo su se pojavili signali za pješake. U početku su imali različite oblike, ali su se podudarali sa bojama koje koriste vozila: crvenom i zelenom.

Okrugle, kvadratne ili pravougaone, često su davale instrukcije "čekaj" crvenom i "hodaj" zelenom, piše 24sedam.rs.