Zašto toliko velikih zvijezda odjednom prodaje svoja muzička prava?

Bob Dylan je to učinio, Shakira je to učinila, a Dolly Parton navodno razmišlja o tome, ako je cijena odgovarajuća.

Umjetnici koji prodaju prava na svoje kataloge nisu nova pojava, ali ako ste nedavno obraćali pažnju, ali posljednjih mjeseci kao da je došlo do navale prodaje.

Dylanov ugovor s Universal Music Group pokriva autorska prava na 600 pjesama, izvjerštaji o iznosu variraju od 300 do 600 miliona dolara. I nije jedini. Umjetnici poput Neila Younga, Debbie Harry, Stevie Nicks iz Fleetwood Maca i Micka Fleetwooda napravili su isto.

Čemu toliko povećanje potrebe za prodajom?

S porastom streaminga promijenio se način na koji slušatelji konzumiraju muziku i način na koji umjetnici od toga zarađuju. Investitori mogu vidjeti vrijednost evergreen hitova i daju ponude koje je teško odbiti.

Turneje koje je izbrisala pandemija COVID-19 također će imati uticaja na donošenje odluka umjetnika. Osim toga, tu je i dolazak novog predsjednika u SAD, što bi također moglo biti faktor.

Glazbeni novinar David Sinclair kaže da je "zlatnu groznicu" iza kataloga izazvala "savršena oluja".

On je za Sky News rekao: "Mislim da postoji starija generacija tekstopisaca koji su odjednom shvatili da postoji ogromna vrijednost u pjesmama koje su napisali tokom dugog razdoblja i koja se sada može realizirati. I to se poklopilo sa shvaćanjem određenih ulagača da je vrlo dobro vrijeme za kupovinu kataloga koji idu. Novac je trenutno jeftin, kamate su vrlo niske".

Jedna kompanija koja je kupila prava na hiljade pjesama je britanski specijalizirani fond Hipgnosis, koji je tokom proteklih nekoliko godina stekao prava na hitove od Blondie i Barryja Manilowa do Timbalanda i Marka Ronsona.

Njegov osnivač, Merck Mercuriadis, rekao je u intervjuu za Guardian 2020. da je glazba "jednako dobra ili bolja" od zlata ili nafte, jer se uvijek konzumira, bez obzira na to što se događa u svijetu.

Utjecaj COVID-a19

Budući da su svirke otkazane u većem dijelu svijeta, umjetnici će bez sumnje provesti većinu vremena pitajući se što budućnost nosi industriji. Kada su ga nakon Dylanove prodaje na Twitteru upitali hoće li slijediti njegov primjer, David Crosby, iz Crosbyja, Stillsa i Nasha, odgovorio je da bi, ali nije izgledao previše sretan zbog toga.

"I ja prodajem. Ne mogu raditi... a streaming mi je ukrao novac za ploču... Imam obitelj i hipoteku i moram se brinuti o njima tako da mi je to jedina opcija... Siguran sam da i ostali osjećaju isto", rekao je.

"Mnogi će muzičari razmišljati o tome "kada će tačno moći svirati na stari način? Čak i kada se vrate sviranju, neće biti ove ogromne publike koja je postala norma tokom cijelog ovog razdoblja. Bit će to potpuno drugačiji ekonomski model, ako se uopće vrati na isti način", objašnjava Sinclair.

Porezne olakšice

Kada umjetnici primaju prihod od godišnjih honorara, oni s visokim zaradama plaćat će porez na dohodak od oko 40% svake godine. Prodani u paušalnom iznosu, plaćaju jednokratni porez na kapitalnu dobit - trenutno 20% u SAD-u, iako Joe Biden planira povećati to na oko 40% za one koji zarađuju više od milion dolara godišnje.

Osobni razlozi

Mnogi umjetnici prodaju svoja prava su u 70-ima. Iako gotovina u banci može biti veliki poticaj, oni također mogu razmišljati o potencijalnim poteškoćama za svoje porodice nakon njihove smrti. Philip Wesley, pijanist iz Nashvillea, 2019. je prodao prava na svoj katalog za 4,25 miliona dolara, nakon što je prošle godine njegova muzika emitirana više od 150 milijuna puta.

"Nikad mi prodaja kataloga zapravo nije bila na pameti. Razgovarao sam sa svojom porodicom i mislili smo da je to dobra ideja. Neću biti tu zauvijek, sve sam stariji. A moja porodica, oni nisu baš upoznati s muzičkim poslom i mislim da ne bi, nakon što ja odem, htjeli shvatiti kako se kretati muzičkim poslom, pratiti autorske naknade i sve te stvari", rekao je.

Dolly Parton je rekla da razmišlja o tome iz sličnih razloga u intervjuu za Music Week u decembru, rekavši: "Vrlo je moguće da bih, zbog poslovnih razloga, planiranja imanja i porodičnih stvari, mogla prodati katalog koji sada imam. Često sam razmišljala o tome i sigurna sam da bih za to mogla dobiti mnogo novca".

Rasprodaja?

Dylanova prodaja svakako je izazvala popriličan haos. Ali sa svim tim milionima u banci, vjerojatno mu je malo stalo za to. Ideja da toliko cijenjene zvijezde rock and rolla uopće nisu motivirane novcem je "fasada".

"Nitko od njih nije došao u položaj u kojem se nalazi namjerno ignorirajući komercijalne prilike na tom putu. To su vrlo, vrlo pametni poslovni ljudi, što god obožavatelji mislili na idealistički način", kaže Sinclair. A rasprodaja možda nema baš iste negativne konotacije kao nekad.

"Sjećam se da je jedan od mojih omiljenih umjetnika dao intervju – i to je nekako stvorilo moje mišljenje kao tinejdžera – rekavši: 'Ako je tvoja pjesma na reklami, to je strašno jer si preuzeo nečije osjećaje, a sada si ih priložio na sapun u prahu", kaže Paul Stokes, još jedan britanski glazbeni novinar. 

"Ali, zapravo je prilično pametno, jer je ta pjesma vjerojatno čamila u katalogu. Znate, bio je to veliki singl prije 30 godina, ali sada ljudi govore 'o da, to je sjajna pjesma'. I to je jedna od dobrih strana, očito, ako imate pjesmu na reklami za automobil, ljudi je mogu odmah pronaći", dodao je.

Zašto su investitori spremni platiti toliko?

Jedna britanska prodaja najavljena ranije u januaru uključivala je prava na neke od najranijih hitova Take Thata, koje je producent Ian Levine prodao izdavaču One Media iP Group.

Dogovor pokriva honorare producenta (a ne pisanje pjesama) za pjesme s dvostruko platinastog debitantskog albuma grupe Take That & Party iz 1992. – uključujući Could It Be Magic i A Million Love Songs.

"Prava na muziku su u velikoj mjeri epicentar načina na koji muzička industrija funkcionira. Ono što sada imamo je mislim da je priznanje od strane upravitelja fondova koji su odjednom shvatili da se zapravo radi o prilično snažnom stalnom prihodu", kaže izvršni direktor Michael Infante te dodaje da One Media ima nekoliko poslova u pripremi.