Pogledajte kako izgleda ozloglašeni zatvor u kojem je preminuo Aleksej Navalni

Aleksej Navalni, ruski opozicioni političar, preminuo je u zatvoru 16. februara. On je služio 19-godišnju kaznu u zatvoru najviše sigurnosti sjeverno od Arktičkog kruga, u ruskom autonomnom okrugu Jamalo-Nenec. Ovaj popravni zavod, pod nadimkom Polarni vuk, ima zloglasnu reputaciju.

Saveznik Navalnog Ivan Ždanov, nakon što je otkriveno da se Navalni nalazi u ovom zatvoru u decembru prošle godine, nazvao ga je "jednom od najsjevernijih i najzabačenijih" zatvorskih kolonija u Rusiji. Inače, zatvor je osnovan 1961. godine na mjestu bivšeg sovjetskog logora za prisilni rad i udaljen je od Moskve oko 2.000 kilometara.

U vrijeme kad je otgkrivena lokacija na koju je Navalni prebačen, njegov tim i aktivisti povezali su taj prelazak s predsjedničkim izborima u martu na kojima se očekuje da će predsjednik Vladimir Putin ponovo pobijediti, opisujući to kao pokušaj "izolacije" opozicionog političara.

"Uslovi su prilično užasni, jasno je da se radi o pritvoru u maksimalnoj izolaciji. Mislim da je Navalni poslat tako daleko upravo da bi se osigurala ova maksimalna moguća fizička izolacija, pa bi čak i odlazak u posjetu bio problem", rekao je branilac ljudskih prava Igor Kaljapin za Moscow Times.

Zatvor, koji se još zove i IK-3, poznat je po tome što je u njemu bio Platon Lebedev, nekadašnji poslovni partner prognanog bivšeg oligarha Mihaila Hodorkovskog. Lebedev je osuđen za utaju poreza, pranje novca i prevaru u slučaju za koji su njegove pristalice tvrdile da je politički motivisan.

"IK-3 je oduvijek funkcionisao kao kolonija za posebno opasne povratnike u vršenju krivičnih djela", rekao je ruski novinar Leonid Nikitinski, koji je posjetio zatvor 2006. godine, u članku za nezavisne novine Novaja Gazeta, dodajući da su u tom području oštri vremenski uslovi.

Ivan Vostrikov, bivši regionalni koordinator Navalnog u Tjumenu, koji je također posjetio mjesto u kojem se nalazi zatvor, rekao je da je "gotovo nemoguće pobjeći odatle - na jednoj strani su stotine kilometara tundre, a s druge planine Polarnog Urala".

Uprkos fizičkoj izolaciji kolonije, IK-3 je povezan sa elektronskom dopisnom službom Zonatelekom, napomenula je nezavisna ruska novinarka Farida Rustamova.

Izvještaji sadašnjih i bivših zatvorenika IK-3 opisuju posebno surovo okruženje sa teškim životnim uslovima uz fizičku i psihičku brutalnost. Neki zatvorenici su se žalili na nedostatak odjeće i drugih osnovnih potrepština, navodi nezavisni medij Vyorstka, pozivajući se na sudske spise.

Osuđenik Maksim Bakhvalov, koji je kaznu izdržavao u IK-3 od 2017. do 2020. godine, tvrdio je da je po dolasku u koloniju dobio samo jedan par zimskih čizama i iznošeno odijelo. Drugi zatvorenik, Sergej Česnokov, tvrdio je da je često bio bolestan nakon što je njegova odjeća postala neupotrebljiva, a zatvorska uprava nije obezbijedila zamjenu. Zatvorenik Sergej Šejhin podnio je tužbu protiv kolonije 2022. godine, žaleći se da je njegova jedinica zatvorena u ćeliju bez prirodnog svjetla i tople vode.

Tužilaštvo Jamalo-Nenečkog autonomnog okruga najmanje dva puta od prošle godine prijavilo je nepoštovanje zakona o zaštiti rada, propisa o zaštiti od požara i sanitarnih standarda u IK-3.

Prošle godine je Federalna antimonopolska služba također uključila IK-3, koji može smjestiti do 1.050 zatvorenika, u svoj registar nepouzdanih.

Drugi zatvorenici su izjavili da su doživjeli "psihološki stres" zbog svog stanja. Neki su čak optužili zatvorske čuvare za mučenje.

"Kada zatvorenici uđu u koloniju, odvode ih u kupatilo. Kada se neko skine i ode da se opere, voda mu se isključi i uđu ljudi sa maskama i počnu da ga tuku. Kod mene je to trajalo oko pola sata. Bilo je oko 15 ljudi — i zatvorenika i zaposlenih", rekao je osuđenik Mikho Khulilidze, koji je izdržao zatvorsku kaznu u IK-3.

"Slomili su me na pod i tukli pendrecima i pesnicama po zadnjici, glavi, licu, rebrima. Nisu pružili nikakvu medicinsku pomoć", dodao je Khulilidze.