Obrad Kesić za UNU: Srbija i BiH nisu u fokusu američke politike

Sa šefom Predstavništva Republike Srpske u Vašingtonu i političkim analitičarom Obradom Kesić razgovarali smo za vrijeme snežne oluje koja je paralisala SAD, gotovo simbolično oslikavajući prilike na Zapadnom Balkanu koji, smjestivši se na vjetrometini geopolitičkih prilika u regionu, decenijama trpi udare raznih oluja. 

Govoreći o BIH i dobijanju statusa zemlje kandidata za članstvo u EU, dotakli smo se i situacije na Kosovu* i odnosu međunarodne zajednice prema Srbiji i Bosni i Hercegovini, ali i njihovom izlasku na spoljne granice EU uz ulazak susjedne Hrvatske u Šengen.

BiH – zemlja kandidat za članstvo u EU

Dobijanje statusa zemlje kandidata za članstvo u EU veliki je korak za BiH, ali sa tom prilikom stižu i obaveze. Koliko će sve to uticati na spoljnopolitičke odnose BiH i EU i da li je BiH sada u obavezi da u potpunosti prati evropski put, što posredno znači i nametanje sankcija Rusiji, za Kesića nema dileme da će pritisak na BiH od strane EU ostati i dalje na snazi.  

Kesić pojašnjava da BiH ima vrlo složenu situaciju što se tiče njene spoljne politike što je čini "nefunkcionalnom državom". 

Prema njegovim riječima, tzv. probosanske stranke, na čelu sa Izetbegovićevom SDA i Komšićevim DF-om "nameću samovolju kada je riječ o spoljnoj politici kroz svoje ambasadore".

"I dok god postoji takva praksa bosanskohercegovačke diplomatije, to minimalno zadovoljava ono što EU, ali i SAD očekuju od BiH kada je riječ o glasanju u UN-u, OEBS-u i drugim multilaterarnim institucijama upravo iz razloga jer diplomate to rade bez konsultacija sa EU i SAD. To je jako loše za zajedničku državu jer kad ne postoji dogovor i konsenzus, kada bilo ko djeluje samovoljno, to je jasan znak da postoji sve manje zajednička država. U budućnosti očekujem nastavak takve politike, da se ruši međusobno povjerenje i dogovor oko ključnih pitanja”, pojašnjava Kesić.

Iako je mnogo puta bilo riječi o tome da insistiranje Republike Srpske na vojnoj neutralnosti BiH i njeno zalaganje za vraćanje nadležnosti u njen okvir smeta cijeloj BiH na evropskom putu, za Kesića nema dileme da čak ni izostanak uvodođenja sankcija prema Rusiji nije nikakva prepreka za dalje napredovanje BiH ka evropskom članstvu.

"Dobijanje statusa kandidata jača poziciju i arugumente RS", smatra Kesić.

Ulazak Hrvatske u Šengen i izlazak BiH i Srbije na spoljne granice EU

Ulaskom Hrvatske u Šengen BiH, a samim tim i RS, se prislanjaju uz spoljne granice EU i šengenskog prostora, kao i Srbija koja je, prema Kesićevim riječima, već iskusila Šengen sa Mađarskom, šta znači biti na neki način posljednja “odbrana” EU od pritiska migranata. 

Ali, postavlja se pitanje, da li to znači i dodatne pritiske od strane EU i zahtjeve da se spoljna politika BiH i Srbije uskladi sa evropskom, po pitanju viznog režima sa Rusijom, ali i relaksacije pritiska migranata na EU.

Kesić očekuje da se pritisak EU u tom smislu nastavi, ali ne očekuje nagle promjene u postojećim odnosima.

Svakako, prema njegovim riječima, pitanje ilegalnih imigracija ostaje jedno od ključnih pitanja za EU, a Srbija, prirodno, ključna zemlja za držanje interesa EU na migrantskom putu ka zapadnim zemljama.

Ipak, naglašava, očekuje neku vrstu pritiska EU ne prema Srbiji, već prema svakoj zemlji koja je na migrantskom putu ka EU i koja može da uspori taj put.

Potvrđujući prethodno više puta iznesen stav zvanične srpske politike da “Srbija neće biti parking za migrante” i Kesić se nadovezuje na to rekavši da EU na svoj način pokušava da od zemalja koje su, uslovno rečeno, tampon zona između migranata i EU, da te zemlje snose ne samo odgovornost već i trošak za smještaj migranata dok se ne izgradi neki bolji mehanizam za rješavanje tog pitanja. 

Problem je, kaže, što EU značajno kasni u davanju ne samo finansijske podrške nego i kada je riječ o političkom odlučivanju i značajnoj podršci zemljama poput Srbije i Sjeverne Makedonije kako bi mogle da se bore sa svim izazovima prihvatanja i primanja toliko velikog broja migranata.

“Dok god postoji disbalans u politici između Srbije i EU to pitanje može da bude pitanje koje će da služi kao izvor pritisaka prema Srbiji, ali sa druge strane to daje značaj Srbiji što se tiče EU. Unija mora biti svjesna da mora da izgradi mnogo bolju saradnju i razumijevanje prema vitalnim interesima i političkim interesima Srbije”, naglašava Kesić .

Dodaje da je EU svjesna da je Srbija ključan partner Unije kada je riječ o migrantima ali ne želi, sa druge strane, da pravi ustupke i kompromise oko drugih pitanja ključnih za interes Srbije niti želi da ubrza njen evropski put dok se od Srbije očekuje ne samo da ispunjava obaveze koje je prihvatila nego da da od sebe mnogo više što je potrebno.

Kosovo* – presedan proistekao iz međunarodnog prava ili licemjerstvo evropske politike

Spoljna politika EU jasno osuđuje rusku aneksiju četiri ukrajinska regiona i Krim, ali sasvim drugim aršinima mjeri rješavanje pitanja između Beograda i Prištine. Kakve su reperkusije takvog stava na budućnost cijelog regiona?

Kesić kaže da je licemjerje međunarodne politike postoji već dugo i da to nije ništa novo, ali je problem što sa jedne strane, u želji da izgrade jaku međunarodnu poziciju, insistiraju na međunarodnom pravu i Povelji Ujedinjenih nacija dok u, kako kaže, isti mah upravo to narušavaju kada pritiskaju Srbiju da se odrekne svog teritorijalnog integriteta i suvereniteta kada je riječ o Kosovu*.

Dodaje i da je stav EU i SAD takav da samo zemlje koje imaju njihovu podršku mogu da imaju i pravo na svoj teritorijalni integritet i suverenitet, a zemlje poput Srbije, koja se zalaže za neutralnost, to pravo za njih gube.

“Nema zemlje u ovom trenutku koja ne shvata da kada bi se prihvatio takav stav Zapada, da bi to narušilo i njihov teritorijalni integritet i suverenitet i njihove nacionalne interese. Mislim da je to neodrživi argument. Jedino kada bi Srbija aminovala oduzimanje svoje teritorije i priznala nezavisnost tzv. Kosova*, onda bi time dala legitimitet takvoj politici EU, SAD i NATO, a to bi  u velikoj mjeri išlo na štetu ne samo Srbije nego i većine zemalja koje su UN”, kategoričan je Kesić.

Vašingtonski sporazum i ZSO

O tome da se više ne poštuje niti jedan sporazum koji je u potpisan na putu dijaloga između Beograda i Priština nešto je što se ovih dana čuje najviše od srpskih zvaničnika. Kesić smatra da je to upravo situacija u kojoj se nalazimo. 

Ne samo da je srušen Vašingtonski sporazum već i onaj bitniji od njega – Briselski.

“Što se tiče Vašingtonskog sporazuma, od samog početka je bilo jasno da albanska strana nema odlučnost da sprovodi taj sporazum i da je to bila jedna vrsta pauze što se tiče njihove diplomatske i političke strategije i oni su se tako i ponašali sve vrijeme. Sa druge strane, mnogo je važnije što više ne postoji Briselski sporazum. Aljbin Kurti je uspio da nametne dnevni red koji više odgovara Prištini, uspio je da blokira bilo kakav napredak oko stvaranja Zajednice srpskih opština i zbog toga on je sada vratio ona pitanja koja su i ranije bila ključna za prethodnu vlast u Prištini, da se bore za utvrđivanje pitanja nezavisnosti i da ulaze u multilaterarne institucije gdje god je to moguće i da istovremeno što više izoluju Srbiju i mogućnost da Srbija blokira te odnose”, naglašava Kesić.

Dodaje i da smatra da je momentum zadnjih šest mjeseci prešao na stranu Prištine te da je nivo sigurnosti i povjerenja Srba sa sjevera Kosova* pao na najniži nivo u zadnjih par godina. 

Kesić i naglašava da je za vrijeme Trampove administracije postojala nada u normalizaciju odnosa Beograda i Prištine te da će se izgraditi ZSO i da će Srbi na sjeveru Kosova* dobiti veće garancije bezbjednosti i kolektivnih prava.

“Sada možemo da kažemo da nismo ni blizu tog cilja i da smo se od njega udaljili”, kaže Kesić.

Da li je ovo godina konačnog rješenja za Kosovo*?

Uprkos pritisku međunarodne zajednice, tenzijama na sjeveru Kosova* i njemačko-francuskom prijedlogu koji sugeriše takav ishod, raspoloženje naroda je podijeljeno – dok jedini smatraju da je Kosovo* neotuđiv dio teritorije Srbije i nacionalnog bića njenih građana, istraživanja pokazuju da ima i onih koji bi to pitanje što prije riješili.

Kesić narednu, 2023. godinu, ne vidi kao godinu u kojoj pitanje Kosova* mora da bude riješeno.

“Svake godine od samoproglašenja nezavisnosti Kosova* mi slušamo istu priču, a to da je ta godina ključna i odlučujuća i da Srbija mora da prihvati realnost i to nije ništa novo. Ne vidim da su se okolnosti značajno promijenile da bi Srbija morala da ide putem priznavanja nezavisnosti Kosova*, direktno ili indirektno kako je ponuđeno Srbiji preko njemačko-francuskog plana”, kaže Kesić, što potvrđuju i reči predsjednika Vučića koji je istakao da u naredne četiri godine njegovog mandata neće biti mijenjanja srpskog Ustava.

Srbija i BiH nisu u fokusu američke politike te će ovo pitanje Kosova*, ali i pitanje ulaska BiH u EU i njene politike, biti nešto čime će se u narednom periodu baviti EU. SAD, u kojoj republikanci uzimaju prevlast u Predstavničkom domu, više će se baviti unutrašnjim pitanjima i previranjima.

U ovom trenutku, kaže iskusni politički analitičar iz Vašingtona, svjedočimo specifičnom političkom trenutku u kome se mijenja kompletan međunarodni poredak i dolazi, kako kaže, kraj zapadne dominacije. To će sigurno imati uticaja i na Zapadni Balkan.

U vezi s time, Kesić dodaje i da bi za Srbiju bilo “samobistvo” prihvatiti pritisak Zapada i priznati nezavisnost Kosova* nakon toliko borbe i odelijevanja upravo tim pritiscima jer, prema njegovim riječima, promjene u međunarodnom poretku idu u koristi ne samo Srbije nego svake koja je dosad trpila tu vrstu političkog pritiska od strane EU i SAD koji su imali “maltene monopol nad međunarodnom ekonomijom i samim time mogućnost ucjene”.

Ipak, naglašava Kesić, u godini pred nama od SAD-a očekuje daleko manje pritiska na RS i Srbiju.