Zakon o zaštiti na radu u FBiH samo "mrtvo slovo na papiru"

Povrede i nesreće sa smrtnih ishodom na radu, česte su u našoj zemlji. 

2020. godine donesen je novi federalni Zakon o zaštiti na radu.

 I dok nadležni tvrde da je za efekte njegove primjene potrebno još vremena, a poslodavci da je njegova primjena preskupa, radnici su i dalje samo broj na crnim statistikama.

Primjenom novog Zakona o zaštiti na radu, jedna maglajska firma koja se bavi drvnom industrijom, uspjela je smanjiti broj povreda zaposlenih na radnom mjestu. Iskrenom željom poslodavca da radi na polju zaštite na radu, kažu iz te kompanije, mogu se postići veliki rezultati. Prvenstveno treninzima.

"Polje zaštite na radu je postavljeno kao prioritet broj jedan u poslovanju naše kompanije, tako da smo sa 14 povreda koje smo imali te 2020. godine, došli na broj od dvije povrede koje imamo ove godine", kaže Emir Hamidović, menadžer za zdravlje i sigurnost na radu u Natron Hayat Maglaj.

Ipak, čini se da većina firmi zaštiti na radu ne posvjećuje dovoljno pažnje.
Samo tokom prošle godine čak 13 radnika je poginulo, dok ih je više od 300 zadobilo povrede na radu. Poslodavci kažu, novi Zakon preskup je za implementirati.

"Vi imate situaciju da kompanijama stižu obaveze po osnovu procjene rizika zaštite na radu po 15,20,35, 40 hiljada KM, to je nedopustivo. To većina poslodavaca ne može da plati. Obuke još uvijek nisu besplatne, i čitav niz novih obaveza opteretio je realan sektor", kaže Mario Nenadić, direktor Udruženja poslodavaca FBiH.

Problem je i mali broj inspektora na terenu. Sa tek dva federalna inspektora za oblast zaštite na radu, trenutno uglavnom na terenu djeluju preventivno, i donose rješenja o otklanjanju nedostataka.

"Ta rješenja nose sa sobom određenu težinu za poslodavce, s obzirom da ta rješenja kojim se nalaže određeno usklađivanje traži i dosta finansijskih sredstava, uglavnom to poslodavci ispoštuju. Ukoliko je za neke od važnosti, za neke djelatnosti, da se nešto produži, onda podnose zahtjeve da se prolongira malo rok za izvršenje, i mi to uglavnom uvažavamo", kaže Željko Koštro, glavni federalni inspektor rada.

No ukoliko inspekcije rade uglavnom preventivno, šta je sa odgovornošću onih koji zakon ne poštuju?

"Ono što smo imali problem do 2020. godine - novčane kazne za neprimjenjivanje mjera zaštite na radu su bile propisivane u dinarima republičkim zakonom, tako da je to vrlo često dovodilo do toga da sankcije nisu imale praktično nikakvu svrhu", kaže Enis Imaović, pomoćnik federalnog ministra rada.

Da bi se vidjeli pravi efekti impelementacije novog zakona, potrebne su godine, dodaje Imamović. Zakon se primjenjuje tek treću godinu, a već je, tvrdi on, došlo do značajnih iskoraka što, kaže, potvrđuju i statistike koje pokazuju drastični pad povreda na radu i profesionalnih oboljenja. Ipak, situacija i dalje nije dobra. Stoga poslodavci traže izmjene i dopune postojećeg zakona.

"Naš cilj je da napravimo sistem koji će omogućiti bolju zaštitu na radu, da raspoloživa sredstva usmjerimo na radnika, na sredstva zaštite i ostalo, a ne na administraciju", kaže Nenadić.

Zakonsko pravo radnika je da odbije raditi ukoliko smatra da mu prijeti neposredna opasnost po život i zdravlje. No to pravo često se ne koriste. Stoga, imali dobre zakone ili ne, sve dok se zaštita na radu bude smatrala troškom, a ne investicijom, bh. radnici neće biti zaštićeni.