UNA pita psihoterapeuta - zašto toliko brinemo?

Anksioznost je postala i postaje sve ozbiljniji problem koji se javlja od djece u vrtićima do penzionera. Intenzitet i manifestacije su drugačije u različitim dobima, ali niko nije izuzet od ovog neprijatnog osjećanja.

Psihoterapeut  Danka Đukanović, govori za portal UNA da je u svojoj praksi primjetila da se sve veći broj klijenata javlja sa temom anksioznosti ili napada panike u posljednje dvije godine. Ovaj rast su, takođe, prepoznale i druge njene kolege psihoterapeuti.

Zašto se toliko brinemo?

Imamo mnogo razloga za to.

"Životne potrepštine su sve skuplje, računi su sve veći, inflacija ne staje, pribojavamo se da se rat ne proširi i na naše prostore, plate izgledaju sve manje i brzo se potroše... Dodatno, sve je više ljudi koji imaju narušeno mentalno ili fizičko zdravlje, a ako to nismo mi lično, možda imamo blisku osobu u svom okruženju koja je oboljela i u vezi koje se brinemo. Kao da pobrojano nije dovoljno, tu imamo i naše unutrašnje procese, razmišljanja i emocije koji, dodatno, mogu da budu izvori naših briga. Na primjer, da sebi prebacujemo ili se kritikujemo zbog nekog našeg ponašanja, načina na koji mislimo o određenom pitanju ili zašto osjećamo brigu ili strah, kad 'nema razloga'...", kaže Đukanovićeva za naš portal.

Ona objašnjava da kada se nalazimo u situaciji za koju procenjujemo da nemamo dovoljno unutrašnjih ili spoljašnjih resursa da je riješimo, da je ona izvan naše kontrole ili da imamo velike odgovornosti, a nedovoljno sposobnosti, vrlo je vjerovatno da ćemo početi da brinemo.

Zapišite brige

Psihoterapeut Danka Đukanović, kaže da kako bismo prepoznali anksioznost prvo je potrebno da zapišemo sve oko čega se brinemo.

"Nakon što zapišemo, možemo da napravimo kratku pauzu, uradimo nešto drugo, a potom se vratimo, pročitamo spisak i dodamo još nešto ako smo se sjetili. Sljedeći korak je da svoje zapisane brige rasporedimo u tri kolone 1. Potpuno mogu da kontrolišem tu situaciju/u mojoj je moći, 2. Djelimično mogu da kontrolišem tu situaciju/djelimično je u mojoj moći, 3. Uopšte ne mogu da kontrolišem tu situaciju/nije u mojoj moći. Nakon ovog koraka, potrebno je da napravimo plan akcije za one stavke koje su se našle u prvoj i drugoj koloni, tj. potpuno ili djelimično mogu da utičem.", objašnjava naša sagovornica.

Pitanje od pomoći je "Kako mogu da riješim ovu situaciju, šta mogu da uradim" ili "Ko može da mi pomogne da riješim ovu situaciju"

Ona pita - ako smo osvijestili situacije na koje uopšte ne možemo da utičemo (treća kolona), ništa ne možemo da uradimo i nisu u našoj moći, čemu onda briga?

"U tom slučaju je bolje da naučimo kako da prihvatimo ili izbjegnemo takve sitiacije kako bismo sačuvali svoje cjelokupno blagostanje i zdravlje", dodaje.

Svako od nas ima iskustva sa osjećanjem anksioznosti

"Poput drugih osjećanja i anksioznost ima svoju dobru, zaštitnu funkciju i pomaže nam da se pripremimo  za situacije koje percipiramo da su neprijatne ili opasne po nas (bilo po naše zdravlje, ugled, sliku koju imamo o sebi...). Obično, kada ta situacija prođe i naša anksioznost nestaje. Problem nastaje u onim trenucima kada anksioznost narušava naše, ponekad i svakodnevno, funkcionisanje", kaže Đukanovićeva.

Na primjer, dodaje, ne možemo da jedemo ili previše jedemo i gojimo se, ne možemo da spavamo, konstantno previše razmišljamo i brinemo, imamo veoma neprijatne senzacije u tijelu kao što su grč u stomaku, knedla u grlu, glavobolje, imamo napade panike itd. 

"Nakon što određena situacija prođe, anksioznost ne prolazi. Probali smo različite tehnike od tehnika disanja, relaksacije, molitve, meditacije, šetnje, teretane, drugih vrsta fizičke aktivnosti i ništa ne pomaže ili je efekat kratkotrajan. Sve su ovo signali da se javimo i porazgovaramo sa stručnom osobom", zaključuje psihoterapeut Danka Đukanović za UNA portal.