Roditelji u strahu, država na ispitu: Problem se neće riješiti sam

Gotovo da nema osobe u Bosni i Hercegovini, ali i regionu, koji se jučer nije osjećao grozno nakon vijesti koje su stigle iz Lukavca.

Podsjećamo, u tom gradu je učenik vatrenim oružjem u školi teško ranio nastavnika, koji je i pored operacije u kritičnom stanju. Maloljetni napadač, koji prema informacijama iz Tužilaštva TK nema ni 14 godina je odmah uhapšen.

Nakon ovog tragičnog događaja bojazan se raširila u cijeloj zemlji, a roditelji se s pravom pitanju koliko je sigurno danas poslati djecu u školu.

Društvena patologija

Psiholog Ibrahim Prohić je u razgovoru za UNU kazao da je ovdje riječ o društvenoj patologiji koja očigledno djeluje po istovjetnoj matrici.

"Ovo je ozbiljan društveni problem, a delikti ove vrste u pravilu najčešće su rezultat individualne i društvene patologije. Imamo poznati slučaj u Norveškoj prije desetak godina kada je Anders Breivik, gdje se radilo isključivo o individualnoj patologiji. Ovdje u našim slučajevima koji su se desili u posljednjih mjesec ili dva, imamo klasični školski primjer rezultante individualnog i društvenog poremećaja. To bih ilustrovao sa kratkom rečenicom. Onaj dečko koji je izvršio tragediju u Beogradu, je nekoliko dana poslije toga pitao ljude s kojima je razgovarao u pritvoru "Kad ću ja izaći odavde i kako je primljeno u javnosti ovo što sam uradio"? Dakle, nema govora o kajanju, radi se o osmišljenom događaju", jasno nam govori na početku Prohić.

Ističe da se na umu treba posebno imati činjenica da sve ovo što mi zovemo incidentom, zapravo nije incident, jer on podrazumijeva neki otklon od onoga što je uobičajeno i normalno.

"Ovo nije slučajnost, već logična posljedica ukupnog stanja u društvima na Balkanu u regionu, pa ako hoćete i u svijetu. Nikada nije bilo teže odrastati i nikada nije bilo teže biti roditelj. Izazovi su višestruki i za jedne i druge. Kada bih imao vlast 24 sata, prvi zakon koji bi donio, bi bio onaj o obaveznoj edukaciji budućih supružnika, odnosno roditelja. Roditeljska uloga je najzahtjevnija i najsloženija moguća uloga i posljedice u neizvršavanju te uloge na pravi način su ovo što gledamo i slušamo u posljednje vrijeme. Načelno govoreći, djeca su danas zanemarana i to od svih relevantnih socijalnih agenasa, koji utiču na emocionalni i socijalni razvoj djece, a to su: roditelji, odnosno porodično okruženje i ambijent koji se stvara unutar porodice, zatim škola i globalni društveni ambijent. Sva ova tri faktora zanemaruju djecu", podvlači naš sagovornik.

Dodaje da u većini porodica imamo nezdravu atmosferu, pa čak i kod onih koje se nazivaju "elitnim".

"Elitne porodice su one koje imaju neki visok socijalni ugled, ali to ne znači da su oni sposobni da uspostave povoljnu atmosferu u društvu. Kada imamo u vidu globalne, pa i regionalne elemente oko ambijenta, onda je jasno da djeca i tinejdžeri, koji nisu emocionalno zrele osobe, ne nalaze pravi odgovor na frustracije kojima su izloženi, a jesu izloženi i to svakodnevno, kao i odrasli. Tu su frustracije, napadi na ego, integritet... Zbog toga što su djeca ostavljena sama sebi, oni trpe pogubne utjecaje interneta, odnosno raznih društvenih mreža. Da se razumijemo, nemam ništa protiv interneta, naprotiv, to je civilizacijski domet i jako puno pruža, pa i djeci, ali na internetu i društvenim mrežama imate otrovnih poruka i sadržaja, a pogotovo su štetne posljedice za osobe koje su nezrele i koje nisu sposobne razaznaju dobro od lošeg, i padaju pod loš utjecaj. Internet da, ali uz nadzor roditelja, odnosno vaspitača", navodi.

Poručuje da se s djecom malo razgovara, te da je jedna od glavnih karakteristika djece što ona upijaju sve od odraslih.

"To je karakteristika bića u razvoju, njihov organizam i mentalne predispozicije upijaju ono što se dešava oko njih. Ponekad jače i intenzivnije nego što rade odrasli. Dakle, djeca upijaju ono što je dobro i loše. Djeca također uče po modelu, a to znači gledaju od odraslih. Ovaj model je bitan jer mi u našem javnom prostoru svakodnevno imamo izljeve mržnje, verbalnog i emocionalnog nasilja, a djeca to prate i prihvataju kao model ponašanja. Ona misle da tako treba, jer tako rade odrasli, a odrasli su manje ili više autoriteti za djecu. Kada sve to imamo na umu, onda je jasno da se ovakve stvari dešavaju i da će se dešavati", potcrtava Prohić.

Spriječiti cunami tragedija

Napominje da nimalo nije slučajno što se nakon tragedije u Beogradu desi sličan scenarij u Mladenovcu, pa Lukavac...

"Nije isključeno da ćemo imati sličnih scenarija u drugim situacijama. Ovo je veliki i važan upozoravajući društveni problem i njime se moramo baviti na sistematski način. Ne ad-hoc, kada je nešto u fokusu javnosti, kao kada nas pljusne cunami tragedija kao ove u posljednje vrijeme, već moramo razumjeti uzroke kojih ih produciraju i onda se uz učešće svih relevantnih faktora baviti djecom da bi na taj način prevenirali", zaključuje u razgovoru za UNU Prohić.