Nasilje u školama: Preblage kazne - razlog zbog koga djeca ne prezaju ni od čega

Šta je uzrokovalo da nasilje učenika prema prosvjetnim radnicima u današnje vrijeme ne bude rijetkost i dalje je pitanje na koje niko ne može da da tačan odgovor. Najnoviji slučaj neće proći nekažnjeno, ali ostaje pitanje da li time stajemo na put problemu…

Snimak iživljavanja srednjoškolaca nad profesorkom u Tehničkoj školi u Trsteniku novi je znak upozorenja na stazi našeg moralnog posrnuća ili samo izolovani incident?

U školi kažu da su obaviješteni nadležni organi i roditelji učenika, kao i da je protiv trojice đaka pokrenut disciplinski postupak.

"Preduzeli smo sve zakonske mjere, obavijestili smo sve ustanove koje je trebalo, školsku upravu. Pokrenuo sam vaspitno-disciplinski postupak i kada se utvrde sve činjenice i učenici će biti kažnjeni određenom disciplinskom mjerom", saopštio je direktor Tehničke škole u Trsteniku Milan Glidžić.

Na žalost, nasilje nad prosvjetnim radnicima ponavlja se iz godine u godinu. Prošle je u Smederevskoj Palanci učenica posjekla nožem nastavnicu, 2020. u Boru profesor je zadobio lakše povrede pošto ga je napao đak, a deceniju napada dopunjavaju slučajevi iz Beograda, Sremske Mitrovice, Niša, Sombora.

Jedan od razloga što djeca ne prezaju ni od čega vjerovatno su – preblage kazne.

"Ovo jeste za strožiju kaznu. Ukori su mjere koje mi dajemo zbog velikog broja izostanaka, zakašnjavanja, opijanja na ekskurziji, tu se primenjuju takve mjere ili smanjenje ocjene iz vladanja, ali, znate kako, njima to smanji prosjek, neznatno, i mislim da to nije prava kazna za takvu vrstu ponašanja", kaže za UNU Ana Dimitrijević iz Foruma beogradskih gimnazija.

Ovaj problem, zapravo je, prerastao školu i postao opštedruštveni. U poplavi rijalitija i jutjubera, dok im roditelji svakodnevno jure za pukim preživljavanjem, mlađe generacije su potpuno izgubile sistem vrijednosti.

"Ni u školama, ni u drugim vaspitnim ustanovama se ne bavimo time. Ne olakšavamo im, nemaju ustaljene staze, ne nudimo im neke forme gdje oni mogu da ispolje tu svoju potrebu za takmičenjem, za isticanjem...", objašnjava za UNU psiholog Dragana Sotirović.

I porodica i škola morale bi da postave jasne granice djeci šta ona mogu, a šta ne, ali, kažu psiholozi, nikako uz fizičko nasilje – jer tada i djeca postaju agresivna.