S mukom po pola: Srbija, ipak, na Mundobasketu

Košarkaši Srbije stigli su na cilj i pečatirali vizu za Mundobasket u Japanu, Indoneziji i Filipinima. 

Lako nije bilo, ponekad se činilo da Orlovi u otežavajućim okolnostima sve rade s mukom po pola. No, s obzirom na sve faktore, jedino je bitno da će igrati na planetarnoj smotri.

Posljednji trijumf nad Velikom Britanijom 101:83 (28:20, 18:21, 28:19, 27:23) izvojevan je po scenariju kojim su odigrane praktično čitave kvalifikacije. Sa mnogo oscilacija, dobrih i loših poteza, naleta, padova... učenici Svetislava Pešića su igrali od početka ciklusa.

Svemu tome umnogome je kumovao rat na relaciji FIBA - Evroliga u kojem je najveća žrtva bila košarka.

Jer, Kari a i njegove kolege selektori ponekad su morali da povjerenje ukažu igračima koji bi im bili drugi, treći, a ponekad i četvrti izbor na svojoj poziciji.

U situaciji kada pozivaš četrdesetak košarkaša, očekivati lijepu, tečnu, atraktivnu igru, uz to i pobjede je iluzorno. Srbija se mučila, u jednom trenutku je Mundobasket izgledao kao nemoguća misija. Pa ipak, sve je na kraju leglo na svoje mjesto.

Doduše, prva meč lopta protiv Grčke u Atini je prokockana u produžetku. Srećom, Ostrvljani su položili oružje u završnom boju. I to puno teže nego li to konačan rezultat pokazuje.

Orlovi su dobro počeli meč u Dvorani "Aleksandar Nikolić". Od početka zagospodarili parketom, otišli na dvocifrenu razliku i bili na dobrom putu ka laganom slavlju.

Međutim, Britanci u Beograd nisu došli sa bijelom zastavom. Pomalo atipična košarka, sa puno šuteva i brzim napadima kao da je zbunila domaće koji su se za tili čas našli u problemu.

Autsajder je izjednačio, korak držao do sredine trećeg kvartala, kada su stvari konačno došle na pravo mjesto.

Favorit je dodao gas, rival tu brzinu više nije mogao da isprati. Semafor je na kraju treće dionice pokazivao "plus 14", te je veći dio završnog perioda bio puko odrađivanje posla.