Zahvaljujući mirisu boja i slijepi i slabovidi mogu da slikaju

Na proputovanju Jordanom, humanitarac i pisac Miroslav Radaković upoznao se se stvaralaštvom umjetnika Suheila Bakaina i njegovih mirisnih boja, kojima slijepi i slabovidi mogu da slikaju.

Tada je i nastala knjiga "Miris boja", a ubrzo potom i istoimeni festival humanitarnog karaktera, na kojem se prikupljaju sredstva za socijalno ugrožene porodice Škole za djecu oštećenog vida "Veljko Ramadanović" u Zemunu.

Slikari, glumci, pisci i brojne druge poznate ličnosti, pomagali su na festivalu "Miris boja" mališanima i tinejdžerima da odgonetnu šta sve mogu da budu kad porastu.

Čitali su im bajke, odgovarali na pitanja, ali i slikali sa slijepom i slabovidom djecom i stvarali djela, djela koja autori neće nikada vidjeti.

"To je slikanje kao i svako drugo slikanje, samo što slikamo prstima i boje imaju mirise. Na taj način oni koji ne vide, mogu da percipiraju te boje na svoj način i da na osnovu toga percipiraju sliku", objašnjava za UNU Konstantin Nečeski, učenik Škole za djecu oštećenog vida "Veljko Ramadanović".

Zelena boja miriše na nanu, braon boja miriše na čokoladu ili cimet, crvena na jagodu, žuta na limun, narandžasta na narandžu i djeca tako mogu da razaznaju boje i da ih miješaju.

"Ova djeca su kao i svaka druga djeca. Potrebna im je naša ljubav i naša pažnja i, jednostavno, kada se okupi jedna velika grupa dobrih ljudi, ta energija počne da se širi. Na taj način uspijevamo da učinimo male, ali konstantne, korake ka tome da svi žive jedan lijep i normalan život uprkos hendikepima koje imaju", objašnjava Marijana Jordanov iz organizacionog tima festivala "Miris boja".

Kao i prvi donatorski događaj prošle godine, kada je prikupljeno milion dinara, i na ovom će sva sredstva od prodaje knjiga i radova biti usmjerena za slijepu i slabovidu djecu iz socijalno ugroženih porodica.

"Postoji milion i jedan način kako može da se pomogne toj djeci: od toga da im se naprave sve potrebne slikarske potrepštine, pomoću kojih i oni stvaraju sva ta mala umjetnička djela, do velikih lupa koje im pomažu da čitaju, jer neki od njih imaju oštećen vid i uspijevaju nešto da vide. Nekima trebaju one velike profesionalne lupe, da ni mogli da čitaju tekst", kaže Jordanov.

Učenik škole "Veljko Ramadanović", koji je i muzičar, kaže da biti slabovid, odnosno slijep ne znači nužno imati neispunjen život.

"Ne postoji prepreka, apsolutno ne postoji, osim u fizičkom smislu. Skoro sve je moguće, ne baš sve, ali skoro i ukoliko neko nešto može možete i vi. Apsolutno ne postoji razlog da mislite drugačije jer to je dokazano već nebrojno puta", ističe Nečeski.

A to su najbolje dokazali slijepi koji su mijenjali svijet na bolje: Klod Mone, Luj Braj, Helen Keler, Stivi Vonder, Rej Čarls. Uz podršku i pomoć okoline, možda će i neko od ove djece dosegnuti te visine!

Opširnije u prilogu.