Vaša mačka zna da razgovarate s njom, ali jednostavno ne mari

Mačke su možda majstori ravnodušnosti, ali nova istraživanja pokazuju da su one zapravo potpuno svjesne kada im se njihov čovjek izravno obraća. 

Činjenica da ne reagiraju uvijek može odražavati lični izbor da nas ignoriraju, a ne nesposobnost da prepoznaju da im se obraća.

"Mačke, koje su se ne tako davno smatrale neovisnim i nezahvalnim stvorenjima, zapravo su vrlo sposobne stvoriti i poticati veze privrženosti s ljudima", pišu autori studije.

Zaista, nedavna istraživanja su pokazala da mačke često više vole maženje sa svojim vlasnikom nego hranu, dok su druge studije otkrile da naizgled ravnodušnim pahuljicama nedostaju vlasnici kada su razdvojeni na duže vrijeme.

Čuju, čuju

Nadovezujući se na ove nalaze, nova studija pruža dokaze da mačke mijenjaju svoje ponašanje kada čuju glas svog vlasnika upućen njima, ali ne i kada čuju glas stranca ili svog vlasnika koji razgovara s drugom osobom.

Kako bi proveli svoje istraživanje, autori studije angažirali su 16 kućnih mačaka, a sve su bile u vlasništvu francuskih studenata veterine. 

Kad su mačke čule snimku na kojoj njihov vlasnik doziva njihovo ime, većina je pokazala povećanje angažmana okretanjem ušiju prema zvučnicima, kretanjem uokolo s većim intenzitetom ili izlaganjem proširenih zjenica. 

Nasuprot tome, mačke su općenito smanjile intenzitet ponašanja kada su čule glas stranca kako ih zove po imenu.

Ova mačka reagira na glas svog vlasnika koji je "zamaskiran" zvukom frekvencije od 300 Hz.

Istraživači su zatim pustili snimke vlasnika životinja kako govore stvari poput "tu veux jouer?" (Francuski za "želiš li se igrati?") i "tu veux manger?" ("hoćeš jesti?"), prvo tonom kojim bi se inače obraćali svojoj mački, a potom tonom kojim bi razgovarali s čovjekom.

Mačke su reagirale tek kada su čule "govor usmjeren mačkama (CDS)" koji sugerira da su u stanju razlikovati između fraza izgovorenih u njihovu korist i onih koje su namijenjene tuđim ušima, pipe IFL Science.

Baš ih briga za strance

Kada su slušale iste rečenice nepoznate osobe, životinje su ostale nezainteresirane bez obzira na ton kojim se govorilo. 

Autori zaključuju da "mačke mogu razlikovati govor koji je posebno upućen njima od govora upućenog odraslim ljudima, kada rečenice izgovaraju njihovi vlasnici".

Suprotno tome, prethodna su istraživanja pokazala da psi reagiraju na "govor usmjeren prema psu (DDS)" čak i kada im govori stranac. 

Čini se da mačke ne mogu identificirati CDS koji govori nepoznati čovjek može odražavati njihovu nevoljkost da se druže sa strancima, ali također može biti rezultat njihovog nedostatka iskustva s ljudima koji nisu njihov vlasnik.

Kućne i mačke iz prirode

"Naši rezultati naglašavaju važnost odnosa jedan-na-jedan za kućne mačke, koje ne generaliziraju komunikaciju razvijenu s jednim čovjekom na sve ljudske sugovornike", pišu autori studije.

"Jesu li mačke na otvorenom, koje možda imaju više interakcija s nepoznatim ljudima, bolje prilagođene glasovima stranaca nešto je čime će se trebati pozabaviti u budućim studijama", kažu istraživači autori.

Zanimljivo je da istraživači ističu da mačke kućni ljubimci često modificiraju vlastitu vokalizaciju kada se obraćaju svojim vlasnicima i imaju tendenciju da predu višim tonom od divljih mačaka. 

Pretpostavlja se da ova intonacija malo jače udara na živce ljudskog srca i izaziva suosjećajnije reakcije vlasnika.

"Činjenica da, zauzvrat, mačke pokazuju veću reakciju kada im se ljudi posebno obraćaju, donosi novu dimenziju prethodnim razmatranjima ovog recipročnog odnosa", zaključuju autori studije.