Smijeh kao strategija preživljavanja

Do sada je nekoliko teorija nastojalo objasniti šta nešto čini dovoljno smiješnim da nas nasmije. To uključuje prestup (nešto zabranjeno), probijanje osjećaja arogancije ili superiornosti (ruganje) i nepodudarnost – prisutnost dvaju nekompatibilnih značenja u istoj situaciji.

Nakon pregledavanja više od 100 radova, studija je dala jedno novo moguće objašnjenje: smijeh je alat koji nam je priroda možda dala da nam pomogne preživjeti.

Istraživački radovi o teorijama humora pružili su značajne informacije o tri područja: fizičkim osobinama smijeha, moždanim centrima povezanima sa stvaranjem smijeha i zdravstvenim dobrobitima smijeha. To je iznosilo više od 150 radova koji su pružili dokaze o važnim osobinama stanja koja nasmiju ljude.

Organizovanjem svih teorija u određena područja, naučnici su uspjeli sažeti proces smijeha u tri glavna koraka: zbunjenost, razrješenje i potencijalni potpuno jasni signal.

To otvara mogućnost da je smijeh sačuvan prirodnom selekcijom kroz protekle vijekove kako bi pomogao ljudima da prežive. To bi takođe moglo objasniti zašto nas privlače ljudi koji nas nasmiju.

Evolucija smijeha

Teorija nepodudarnosti dobra je u objašnjavanju smijeha vođenog humorom, ali nije dovoljna. U ovom slučaju smijeh se ne odnosi na sveprožimajući osjećaj da stvari nisu u skladu ili da su nekompatibilne. Radi se o tome da se nađemo u specifičnoj situaciji koja potkopava naša očekivanja normalnosti.

Na primjer, ako vidimo tigra kako šeta gradskom ulicom, to može djelovati neprikladno, ali nije komično – naprotiv, bilo bi zastrašujuće. Ali ako se tigar kotrlja kao lopta onda postaje komično.

Animirani antijunak Homer Simpson nasmijava nas kada padne s krova svoje kuće i odskoči poput lopte, ili kada pokušava 'zadaviti' svog sina Barta.

Ovo su primjeri ljudskog iskustva koje se prebacuje u pretjeranu, crtanu verziju svijeta u kojem se sve, posebno smiješno, može dogoditi. Ali da bi bio smiješan, događaj se takođe mora percipirati kao bezopasan. Smijemo se jer priznajemo da tigar ili Homer nikada nisu učinkovito povrijedili druge, niti su sami povrijeđeni, jer u biti njihovi svjetovi nisu stvarni.

Dakle, smijeh možemo svesti na proces od tri koraka. Prvo, potrebna je situacija koja se čini čudnom i izaziva osjećaj nesklada (čuđenje ili paniku), piše Science alert.

Drugo, briga ili stres koje je izazvala neprimjerena situacija moraju se razraditi i prevladati (razrješenje). Treće, stvarno ispuštanje smijeha djeluje kao sasvim jasna sirena koja upozorava posmatrače (olakšanje) da su na sigurnom.

Smijeh bi mogao biti signal koji su ljudi koristili vijekovima kako bi pokazali drugima da nije potreban odgovor na borbu ili bijeg i da je percipirana prijetnja prošla. Zato je smijeh često zarazan: on nas ujedinjuje, čini društvenijim, signalizira kraj strahu ili brizi. Smijeh je afirmacija života.

To možemo direktno prevesti na film Moderna vremena iz 1936. godine, gdje komični lik skitnice Charlieja Chaplina opsesivno popravlja zavrtnje u tvornici poput robota umjesto čovjeka. To nas nasmijava jer nesvjesno želimo drugima pokazati da je uznemirujući spektakl čovjeka svedenog na robota izmišljotina. On je ljudsko biće, a ne stroj. Nema razloga za uzbunu.

Kako humor može biti učinkovit

Slično tome, šala na početku ovog članka počinje scenom iz normalnog života, zatim se pretvara u nešto pomalo čudno i zbunjujuće (žena se ponaša neprikladno), ali za što na kraju shvatamo da nije ozbiljno i zapravo vrlo komično (dvostruko značenje doktorovog odgovora izaziva olakšanje), izazivajući smijeh.

Kao što je prikazano u prethodnoj studiji o ljudskom ponašanju prema plakanju, smijeh ima veliku važnost za fiziologiju našeg tijela.

Poput plača, i žvakanja, disanja ili hodanja, smijeh je ritmičko ponašanje koje je mehanizam oslobađanja za tijelo.

Moždani centri koji regulišu smijeh su oni koji kontrolišu emocije, strahove i tjeskobu. Oslobađanje od smijeha razbija stres ili napetost situacije i preplavljuje tijelo olakšanjem.

Humor se često koristi u bolničkom okruženju kako bi se pacijentima pomoglo u njihovom ozdravljenju, kao što su pokazala istraživanja klaunoterapije. Humor takođe može poboljšati krvni pritisak i imunološku odbranu te pomoći u prevladavanju tjeskobe i depresije.

Istraživanje je pokazalo da je humor važan u nastavi i da se koristi za naglašavanje koncepata i misli. Humor koji se odnosi na materijal kursa održava pozornost i stvara opuštenije i produktivnije okruženje za učenje. U nastavi, humor takođe smanjuje anksioznost, poboljšava učestvovanje i povećava motivaciju.

Ljubav i smijeh

Pregled ovih podataka o smijehu takođe dopušta hipotezu o tome zašto se ljudi zaljubljuju u nekoga zato što ih "nasmijava". Nije samo pitanje biti smiješan. Moglo bi biti nešto složenije. Ako tuđi smijeh izazove naš, onda ta osoba signalizira da se možemo opustiti, da smo sigurni – a to stvara povjerenje.

Ako je naš smijeh izazvan njihovim šalama, to nas tjera da prevladamo strahove izazvane čudnom ili nepoznatom situacijom. A ako nas nečija sposobnost da budemo duhoviti podstakne da prevladamo svoje strahove, oni nas više privlače. To bi moglo objasniti zašto obožavamo one koji nas nasmiju.

U savremeno doba, naravno, ne razmišljamo dvaput o smijehu. Jednostavno uživamo u tome kao u iskustvu koje nas podiže i zbog osjećaja blagostanja koje donosi.

S evolucijske tačke gledišta, upravo je to ljudsko ponašanje možda ispunilo važnu funkciju u smislu svjesnosti o opasnosti i samoodržanju. Čak i sada, ako se suočimo s opasnošću, nakon toga često reagujemo smijehom zbog osjećaja čistog olakšanja.