Drveni predmet star skoro 2.000 godina sugeriše da su Rimljani koristili seks igračke

Drveni predmet star skoro 2.000 godina u obliku penisa mogao je služiti kao seksualno oruđe starim Rimljanima u Britaniji, prema novoj studiji.

Artefakt je iskopan 1992. godine u jarku u rimskoj tvrđavi Vindolanda, u blizini Hadrijanovog zida , koji je nekada označavao sjeverozapadnu granicu Rimskog carstva, u sjevernoj Engleskoj. Prema studiji objavljenoj u časopisu Antiquity, istraživači su prvobitno zabilježili predmet kao alat za šivenje.

Ova pogrešna identifikacija je rezultat toga što je alat pronađen pored desetina cipela i dodataka za haljine, te drugog sitnog alata i zanatskih otpadnih proizvoda, navodi se u saopštenju za javnost.

Međutim, istraživači su reinterpretirali artefakt kao bestjelesni falus i, pomno ga proučavajući, ocrtali neke od njegovih najvjerovatnijih mogućih funkcija, piše CNN.

Falički tragovi iz rimske umjetnosti i književnosti

Izrezbareni predmet, koji je dugačak 160 milimetara (6,3 inča), mogao se koristiti kao seksualni alat, ne nužno za penetraciju, već vjerojatnije za stimulaciju klitorisa, napisali su istraživači. Ako je arheološki nalaz zaista seks igračka, on predstavlja jedini poznati primjer "neminijaturiziranog" drvenog falusa iz rimskog doba, prema studiji.

“To bi vrlo dobro mogao biti seksualni objekt i, ako jeste, to je prvi primjer iz rimskog svijeta”, rekao je za CNN koautor studije Rob Collins, viši predavač arheologije na Univerzitetu Newcastle u Ujedinjenom Kraljevstvu.

“Ne trebamo biti iznenađeni ovim. Iz rimske umjetnosti i rimske književnosti znamo da su koristili dildoe, da su postojali. Ali još nismo pronašli nijedan arheološki primjer”, dodao je.

Jedan od razloga zašto takvi predmeti nisu uobičajeni u arheološkim nalazima je taj što je vjerojatnije da su dildoi napravljeni od organskih materijala i stoga ne preživljavaju rutinski, prema studiji.

Međutim, ako je artefakt seksualno oruđe, možda se nije uvijek koristio isključivo kao seksualna igračka za užitak.

Prema studiji, predmet je robovlasnik mogao koristiti na porobljenoj osobi, muškoj ili ženskoj, za mučenje ili za utvrđivanje dominacije, pojačavajući neravnotežu moći.

“Dakle, druga stvar čega moramo biti svjesni je da bi bilo lako baciti takav predmet kao glup i neozbiljan i samo o seksualnom zadovoljenju, ali bi to moglo biti oruđe za održavanje neravnoteže moći i pokoravanja”, rekao je Collins.

Druge moguće upotrebe

Prema studiji, mali, prenosivi falusni predmeti obično su pronađeni kao privjesci, vjerovatno da bi se spriječilo zlo ili nesreća.

Međutim, predmet izrezbaren od mladog jasenovog okruglog drveta, široke osnove i uskog vrha, imao je veće trošenje na oba kraja nego na sredini. Budući da je predmet glatkiji na oba kraja nego u sredini - vjerovatno zbog ulja s kože i stalnog hvatanja - sugerira da su ta područja imala najviše kontakta.

Stoga je falus mogao biti urezan u strukturu, statuu ili neki drugi predmet, gdje su ga dodirivali prolaznici za sreću ili za zaštitu od nesreće. Ovaj ritual je bio uobičajen u cijelom Rimskom carstvu, navodi se u saopštenju.

Međutim, kada je rimski falus upoređivan sa drvenim falusnim objektom iz Novog kraljevstva Egipta, otkriveno je da mu nedostaju neke od karakteristika koje bi se očekivalo da ima da je postavljen na strukturu.

Druga moguća upotreba predmeta bila je kao tučak za mlevenje ili mešanje materijala za kuvanje, kozmetiku, masti ili lekove, prema studiji. Tučak u obliku falusa mogao bi simbolično dodati zaštitu ili potenciju svemu što se pripremalo, pri čemu je čin mljevenja bio sredstvo kroz koje se vjerovalo da se aktivira magija, napisali su istraživači.

Predmet je mogao služiti višestrukim namjenama ili se njegova funkcija mogla promijeniti tokom vremena, prema Collinsu, koji je rekao da je moguće da je predmet mogao početi kao tučak, na primjer, prije nego što je upotrijebljen kao seksualni objekt.

Pronalaženje sličnih primjera u arheologiji moglo bi pomoći istraživačima da bolje identificiraju funkciju predmeta, rekao je Collins, koji se nada da će studija potaknuti ponovnu posjetu predmetima koji se trenutno nalaze u muzejskim zbirkama koji bi mogli biti slični drvenom falusu, ali nisu prepoznati kao takvi.

“Drveni falus je možda trenutno jedinstven u svom opstanku iz tog vremena, ali malo je vjerovatno da je bio jedini te vrste koji se koristio na lokalitetu, duž granice ili zaista u rimskoj Britaniji”, dodala je Barbara Birley, kustos u fondu Vindolanda, u izdanju.