Činjenica o kojoj rijetko razmišljamo: Zašto se smanjujemo kako starimo?

Zadržite se po bilo kojem supermarketu dovoljno dugo i sigurno će vam prići zreo kupac sa zahtjevom da im dohvatite artikal sa najviše police. I dok se možda čini nemogućim zamisliti da se naša budućnost suočava sa sličnim problemima s kupovinom namirnica, realnost je zapravo da se vaš kičmeni stub može početi smanjivati već od tridesetih godina, ostavljajući vas da bespomoćno buljite u te visoko naslagane predmete u kasnijim godinama.

Uzroci ovog postepenog odumiranja su različiti, a možda najočitiji je povećanje zakrivljenosti kičme. Pogrbljenje povezano sa godinama poznato je kao kifoza, a javlja se kako se naša mišićna vlakna s godinama smanjuju. Kao rezultat toga, mišići koji okružuju kičmu postaju slabiji i počinjemo gubiti bitku protiv gravitacije, na kraju postajemo nesposobni da stojimo uspravno.

Međutim, srećom, kifoza nije neizbježna sudbina i može se izbjeći održavanjem aktivnog načina života i redovnim vježbanjem. U idealnom slučaju, to je nešto čemu bismo svi trebali težiti tokom života, a mnogo je lakše izbjeći kifozu tako što ćemo ostati aktivni kako starimo nego je preokrenuti vježbanjem kada ostarimo. I dok pognutost nije isto što i skupljanje, drugi procesi povezani sa starenjem dovode do toga da bukvalno postajemo manji. Među najznačajnijim pokretačima ovog skraćivanja je smanjenje gustine kostiju, za koje se vjeruje da je izazvano smanjenjem estrogena i testosterona kako starimo.

Šta pogoršava ovaj proces?

Nedostaci vitamina D i smanjenje bubrežne apsorpcije kalcija u starijoj dobi mogu pogoršati ovaj proces, ponekad dovodeći do bolesti kostiju poznate kao osteoporoza. Kako kosti postaju slabije i poroznije, kralješci koji čine našu kičmu mogu se zgnječiti pod našom vlastitom težinom, stvarajući lomove koji su poznati kao kompresioni prijelomi.

Iznenađujuće, većina kompresijskih prijeloma je bezbolna, zbog čega obično ne primjećujemo kako naše kičme s vremenom postaju sve kompaktnije. Međutim, kako se ovi prijelomi akumuliraju i sve više naših pršljenova bude zgnječeno, ta gornja polica može postati sve teže dostupna. Ovaj efekat se često pogoršava degeneracijom kičmenih diskova, koji se nalaze između naših pršljenova i deluju kao amortizeri. Od naših 30-ih pa nadalje, ovi diskovi mogu početi da se suše, postajući sve manje čvrsti kako gube vodu, piše IFLScience.

Sa 23 diska u našem kičmenom stubu, potrebno je samo nekoliko njih da se smanje u visini za nekoliko milimetara prije nego što počnemo primijetiti da se smanjujemo. Nažalost, istezanje vas vjerovatno neće učiniti višim, iako zdrav način života može spriječiti pretjerano skupljanje. Ishrana bogata vitaminom D i kalcijumom, na primjer, može pomoći kostima da ostanu mlade i minimiziraju rizik od kompresijskih prijeloma, dok redovna vježba također održava kosti jakima i smanjuje mogućnost razvoja osteoporoze.

Sadržaj ovog članka nije zamjena za profesionalni medicinski savjet, dijagnozu ili liječenje. Uvijek tražite savjet kvalifikovanih zdravstvenih radnika o pitanjima koja imate u vezi sa zdravstvenim stanjima.