Veličanstvena Akropola: 5 stvari koje niste znali o legendarnom atinskom mjestu

Atinska Akropola je bez sumnje najpopularnija atrakcija grčke prijestolnice.

Otprilike sedam miliona turista svake se godine popne na brdo Akropole kako bi se teleportirali u staru Grčku i izbliza pogledali Partenon. Mjesto s bogatom istorijom ima mnogo fascinantnih priča, a u ovom članku saznaćete malo manje poznate stvari.

Bitka Atine i Posejdona odvila se na Partenonu
Erehtej je bio najsvetije mjesto Atine. Bila je to zgrada koja se sastojala od dva hrama, jednog za Atinu i jednog za Posejdona. Da bismo razumjeli zašto su ova dva božanstva dijelila zgradu, moramo se vratiti na stari mit o tome kako je Atina dobila ime. Prema priči, Atina i Posejdon željeli su uzeti grad pod svoju zaštitu. Kako bi izbjegao sukob, Zeus je intervenirao i organizirao takmičenje bez krvi. Atina i Posejdon došli su do mjesta gdje se sada nalazi Erehtej, a Atinjani su se okupili kako bi gledali takmičenje.

Najprije je Posejdon otkrio svoj dar gradu udarivši trozupcem o tlo proizvevši vodu. Atina je odgovorila sadnjom sjemena koje je odmah izraslo u stablo masline. Atinjani su cijenili oba dara, a kako su već imali pristup vodi, ubrali su Atininu maslinu, koja je bila izvrstan izvor hrane i drva. Atina je postala zaštitnica grada i nazvala ga po sebi.

Akropola ima mnoge svete pećine
Na vrhu Akropole prvenstveno se slavila Atina, ali i niz drugih bogova i heroja. Međutim, oko stjenovitog brežuljka bilo je više manjih špiljskih svetišta koja su odgovarala različitim potrebama. Za razliku od službenih kultova koje je štovala vlast, ta su svetišta bila mala kultna mjesta koja su nudila individualni kontakt s božanstvima koja su odgovarala potrebama običnog naroda. Tri najvažnije špilje bile su posvećene Zeusu, Apolonu i Panu. Ostala značajna uključuju svetište Afrodite i Erosa.

Partenon kao crkva i džamija
Partenon na Akropoli danas je možda poznat kao hram boginje Atine, ali tokom svog dugog života od 2500 godina, hram je mnogo puta mijenjao vlasnike. Nakon četvrtog vijeka nove ere, stara poganska religija počela je nestajati pred hršćanstvom. Kristijanizirano kasno Rimsko Carstvo i njegov nastavak, poznat kao Bizantsko Carstvo, osigurali su da nova dogma ne naiđe na konkurenciju.

Godine 435., car Teodozije zatvorio je sve poganske hramove. Do kraja šestog vijeka Partenon je pretvoren u hršćansku crkvu, posvećenu djevici Mariji. Godine 1458. Osmanlije su osvojile Atinu i preuredile Partenon u džamiju s minaretom.

Sljedeće poglavlje u istoriji spomenika došlo je s Grčkom revolucijom (1821.-1832.), koja je rezultirala stvaranjem moderne grčke države. Od tada je Partenon istorijsko  mjesto, a od 1933. provedeno je devet restauratorskih projekata.

Preživjela je mnoge pokušajte uništenja
Prvo veće razaranje dogodilo se u trećem vijeku kada je požar uništio krov hrama. Partenon je, kako smo već i spomenuli, doživio brojne transformacije. Ipak, ta stalna upotreba Partenona značila je da je zgrada bila dobro očuvana. To se promijenilo 1687. kada su mletačke snage pod vodstvom generala Morosinija opkolile Atinu. Tada je osmanska straža utvrdila Akropolu i koristila Partenon kao skladište baruta. Saznavši da Osmanlije skladište barut u Partenonu, Morosini je gađao hram. Jedna topovska kugla bila je dovoljna da desetkuje hram i ubije 300 ljudi. Nakon eksplozije samo je jedan od četiri zida Partenona stajao, te se građevina nikada nije oporavila od ovog uništenja.

Ipak, jedan vijek kasnije, 1801. godine, Thomas Bruce, sedmi grof od Elgina i britanski veleposlanik, stavio je posljednji tačku na uništenje. Uklonio je dobar dio friza i zabata hrama, kao i karijatidu iz Erehteja i dijelove iz Atininog hrama. Plijen je stigao u Britanski Muzej nakon dugog putovanja.

Simbol otpora protiv nacizma
U aprilu 1941. Atina je došla pod Hitlerovu vlast. Svastika se vijorila na brdu Akropole zamijenivši zastavu Grčkog kraljevstva. 30. juna 1941. dva grčka sveučilišna studenta po imenu Manolis Glezos i Apostolos Santas potajno su se popela na Akropolu kroz špilju Pandroseion. Izbjegavajući njemačku stražu koja se opijala kraj Propileja, skinuli su svastiku i otišli neviđeni.

Stanovnici Atine su se probudili uz pogled na Akropolu bez simbola osvajača. Bio je to prvi čin otpora u Grčkoj i jedan od prvih u Evropi. Vijest je podigla raspoloženje okupiranih europskih naroda kao simbolična pobjeda protiv nacizma, piše punkufer.