Špijuniranje, hakovanje i zastrašivanje: Otkriven devetogodišnji “rat” Izraela protiv MKS

Istraga britanskog Guardiana i izraelskih medija u kojoj se opisuje kako su izraelske obavještajne agencije navodno vodile “tajni rat” kako bi poremetile istragu Međunarodnog krivičnog suda o ratnim zločinima odjeknula je širom svijeta. Izvori su za ovaj list ispričali mnoštvo detalja koji ukazuju na dugogodišnje napore Izraela da zaštiti svoje zvaničnike od suda, i to mnogo prije početka rata 7. oktobra.

Kako navodi Guardian, kada je glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda (MKS) objavio da traži naloge za hapšenje protiv izraelskih i Hamasovih lidera, izdao je zagonetno upozorenje: “Insistiram da se odmah moraju prekinuti svi pokušaji ometanja, zastrašivanja ili nepropisnog uticaja na zvaničnike ovog suda“.

Karim Khan nije iznio konkretne detalje pokušaja miješanja u rad MKS-a, ali je istakao klauzulu u osnivačkom ugovoru suda prema kojoj je svako takvo miješanje krivično djelo. Dodao je da, ako se takvo ponašanje nastavi, njegova kancelarija “neće oklijevati da djeluje”.

Tužilac nije rekao ko je pokušao da interveniše u radu suda, niti kako je to tačno učinjeno.

Sada, istraga koju su sproveli Guardian, izraelski +972 Magazine i Local Call otkriva kako je Izrael vodio gotovo decenijski tajni “rat” protiv suda. Zemlja je rasporedila svoje obavještajne agencije da nadgledaju, hakuju, vrše pritisak, blate i navodno prijete višem osoblju MKS-a u pokušaju da poremete istrage suda, piše ovaj list.

Navodi se da je izraelska obavještajna služba presretala komunikacije brojnih zvaničnika MKS-a, uključujući Khana i njegovu prethodnicu, tužiteljicu Fatouu Bensoudu.

Praćenje je navodno trajalo i posljednjih mjeseci, pružajući izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu unaprijed znanje o namjerama tužioca.

Nedavno presretnuta komunikacija sugerirala je da je Khan želio izdati naloge za hapšenje Izraelaca, ali je bio pod “ogromnim pritiskom Sjedinjenih Država“, prema izvoru upoznatom sa sadržajem.

Navodi se da je Bensouda, koja je kao glavna tužiteljica otvorila istragu MKS-a 2021. godine, utirući put za prošlosedmično saopštenje Khana, također bila žrtva špijuniranja i navodno joj se prijetilo.

Netanyahu bio “opsjednut” slučajem

Netanyahu se jako zainteresovao za obavještajne operacije protiv MKS-a, a jedan obavještajni izvor ga je opisao kao “opsjednutog” presretnutim informacijama o ovom slučaju. Pod nadzorom njegovih savjetnika za nacionalnu sigurnost, napori su uključivali domaću špijunsku agenciju, Shin Bet, kao i vojno obavještajnu direkciju, Aman, i odjel za kibernetičku obavještajnu službu, Jedinicu 8200. Obavještajni podaci prikupljeni iz presretnutih podataka su, kažu izvori, proslijeđeni vladi ministarstva pravde, inostranih poslova i strateških poslova.

Kako navodi Guardian, “tajnu operaciju” protiv Bensoude vodio je lično Netanyahuov bliski saveznik Yossi Cohen, koji je u to vrijeme bio direktor izraelske obavještajne agencije Mossad. U jednoj fazi operacije je on navodno čak zatražio pomoć tadašnjeg predsjednika Demokratske Republike Kongo, Josepha Kabile.

Istraga novinara zasniva se na intervjuima s više od dvadesetak sadašnjih i bivših izraelskih obavještajnih službenika i vladinih službenika, viših zvaničnika MKS-a, diplomata i advokata upoznatih sa slučajem MKS-a i naporima Izraela da ga potkopa.

Glasnogovornik MKS-a je za Guardian izjavio da je svjestan “proaktivnih aktivnosti prikupljanja obavještajnih podataka koje poduzimaju brojne nacionalne agencije koje su neprijateljski nastrojene prema sudu“. Naveo je da MKS kontinuirano provodi protumjere protiv takvih aktivnosti i da “nijedan od nedavnih napada nacionalnih obavještajnih agencija” nije došao do temeljnih dokaza suda, koji su ostali sigurni.

Glasnogovornik ureda izraelskog premijera rekao je: “Pitanja koja su nam proslijeđena su prepuna mnogih lažnih i neutemeljenih optužbi koje imaju za cilj da naškode državi Izrael“.

Vojni glasnogovornik je dodao: “IDF [Izraelske odbrambene snage] nisu i ne sprovode nadzorne ili druge obavještajne operacije protiv MKS-a”.

Od kada je osnovan 2002. godine, MKS je služio kao stalni sud posljednje instance za krivično gonjenje pojedinaca optuženih za neke od najgorih zločina na svijetu. Optužio je bivšeg sudanskog predsjednika Omara al-Bashira, pokojnog libijskog predsjednika Moamera Gadafija i nedavno ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Khanova odluka da traži naloge protiv Netanyahua i njegovog ministra odbrane Yoava Gallanta, zajedno s čelnicima Hamasa umiješanim u napad 7. oktobra, predstavlja prvi put da je tužilac Međunarodnog krivičnog suda tražio naloge za hapšenje lidera bliskog saveznika Zapada.

Navodi o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti koje je Khan iznio protiv Netanyahua i Gallanta se svi odnose na izraelski osmomjesečni rat u Gazi, u kojem je, prema zdravstvenim vlastima te teritorije, ubijeno više od 35.000 ljudi.

Međutim, kako piše Guardian, slučaj MKS-a se pripremao kroz jednu deceniju, te napredovao usred sve veće uzbune među izraelskim zvaničnicima zbog mogućnosti izdavanja naloga za hapšenje koji bi spriječili optužene da putuju u bilo koju od 124 zemlje članice suda zbog straha od hapšenja.

Jedan bivši izraelski obavještajni zvaničnik je rekao da je taj bauk procesuiranja u Hagu doveo do toga da “cijeli vojni i politički establišment” protuofanzivu protiv MKS-a smatra “ratom koji se mora voditi” i da se Izrael treba “odbraniti od toga”.

“To je opisano vojnim terminima”, rekao je ovaj bivši zvaničnik.

Početak operacija protiv MKS-a

Taj “rat” je počeo u januaru 2015. godine, kada je potvrđeno da će se Palestina pridružiti sudu nakon što je Generalna skupština UN-a prizna kao državu. Izraelski zvaničnici osudili su njeno pristupanje kao oblik “diplomatskog terorizma”.

Jedan bivši zvaničnik odbrane upoznat s naporima Izraela u borbi protiv MKS-a rekao je da je pridruživanje sudu “shvaćeno kao prelazak crvene linije” i “možda najagresivniji” diplomatski potez Palestinske uprave, koje upravljaju Zapadnom obalom.

“Biti priznat kao država u UN-u je lijepo. Ali MKS je mehanizam koji ima zube”, rekao je ovaj bivši zvnaičnik.

Za Fatouu Bensoudu, uglednu gambijsku pravnicu koja je 2012. godine izabrana za glavnu tužiteljicu MKS-a, pristupanje Palestine sudu donijelo je važnu odluku. Prema Rimskom statutu, ugovoru kojim je uspostavljen sud, MKS može vršiti svoju jurisdikciju samo u vezi sa zločinima unutar država članica ili onima koje su počinili državljani tih država.

Izrael, kao i SAD, Rusija i Kina, nije član. Nakon što je Palestina prihvatila članstvo u MKS-u, svi navodni ratni zločini koje su počinili ljudi bilo koje nacionalnosti na okupiranim palestinskim teritorijama tada su potpali pod Bensoudinu jurisdikciju.

Dana 16. januara 2015., u roku od nekoliko sedmica nakon pridruživanja Palestine, Bensouda je otvorila preliminarno ispitivanje onoga što se na legalnom jeziku suda naziva “situacija u Palestini”.

Sljedećeg mjeseca, dvojica muškaraca koji su uspjeli dobiti privatnu adresu tužiteljice navodno su se pojavila u njenoj kući u Hagu, navodi Guardian.

Izvori upoznati sa incidentom rekli su da su muškarci odbili da se identifikuju kada su stigli, ali su rekli da su željeli da predaju pismo Bensoudi u ime nepoznate Njemice koja je htjela da joj se zahvali. U koverti su bile stotine dolara u gotovini i poruka s izraelskim telefonskim brojem.

Izvori koji su upoznati s time kako se sud bavio ovim incidentom rekli su da, iako nije bilo moguće identifikovati muškarce, niti u potpunosti utvrditi njihove motive, zaključeno je da je Izrael vjerovatno signalizirao tužiteljici da zna gdje ona živi. MKS je prijavio incident nizozemskim vlastima i uveo dodatno osiguranje, instalirajući CCTV kamere u njenu kuću.

Preliminarna istraga MKS-a na palestinskim teritorijama bila je jedna od nekoliko takvih operacija utvrđivanja činjenica koje je sud poduzeo u to vrijeme, kao preteča moguće potpune istrage. Bensoudin broj predmeta također je uključivao devet potpunih istraga, uključujući događaje u Kongu, Keniji i regiji Darfur u Sudanu.

Zvaničnici u tužilaštvu vjerovali su da je sud podložan špijunskim aktivnostima i uveli su mjere kontranadzora kako bi zaštitili svoje povjerljive istrage.

U Izraelu, Vijeće za nacionalnu sigurnost (NSC) mobiliziralo je odgovor uključujući njegove obavještajne agencije. Guardian ističe da su Netanyahu i neki od generala i šefova špijunskih agencija koji su odobrili operaciju imali lični interes u tome.

Naime, za razliku od Međunarodnog suda pravde (MSP), tijela UN-a koje se bavi pravnom odgovornošću nacionalnih država, MKS je krivični sud koji goni pojedince, ciljajući na one koji se smatraju najodgovornijim za zločine.

Više izraelskih izvora je reklo da vodstvo IDF-a želilo da se vojna obavještajna služba pridruži naporima koje su vodile druge špijunske agencije, kako bi se osiguralo da visoki oficiri budu zaštićeni od optužbi.

“Rečeno nam je da se visoki oficiri plaše prihvatiti pozicije na Zapadnoj obali jer se boje da će biti procesuirani u Hagu”, prisjetio se jedan izvor.

Dva obavještajna službenika uključena u prikupljanje presretnutih informacija o MKS-u izjavila su da se premijerov ured jako zainteresovao za njihov rad. Netanyahuov ured će, kako je rečeno, slati “područja interesa” i “instrukcije” u vezi s praćenjem sudskih službenika. Drugi je premijera opisao kao “opsjednutog” presretnutim razgovorima koji bacaju svjetlo na aktivnosti MKS-a.

Hakirani mejlovi i praćeni pozivi

Pet izvora upoznatih s obavještajnim aktivnostima Izraela reklo je da je Izrael rutinski špijunirao telefonske pozive Bensoude i njenog osoblja s Palestincima. Pošto je Izrael MKS-u blokirao pristup Gazi i Zapadnoj obali, uključujući istočnom Jerusalemu, sud je bio primoran da veliki dio svojih istraga provodi telefonom, što ga je učinilo podložnijim nadzoru.

vori su rekli da su, zahvaljujući svom sveobuhvatnom pristupu palestinskoj telekomunikacijskoj infrastrukturi, obavještajni operativci mogli presretati pozive bez instaliranja špijunskog softvera na uređaje zvaničnika MKS-a.

“Ako bi Fatou Bensouda razgovarala s bilo kojom osobom na Zapadnoj obali ili u Gazi, tada bi taj telefonski poziv ušao u sisteme”, rekao je jedan izvor.

Drugi je rekao da interno nije bilo oklijevanja oko špijuniranja tužioca, dodajući: “S Bensoudom se smatralo: ona je crnkinja i iz Afrike, pa koga briga?”

Sistem nadzora nije uhvatio pozive između zvaničnika MKS-a i bilo koga izvan Palestine. Međutim, više izvora je reklo da sistem zahtijeva aktivnu selekciju telefonskih brojeva u inostranstvu službenika MKS-a čije su pozive izraelske obavještajne agencije odlučile poslušati.

Prema jednom izraelskom izvoru, velika tabla u izraelskom obavještajnom odjelu sadržavala je imena oko 60 ljudi pod prismotrom. Polovina njih su bili Palestinci, a polovina iz drugih zemalja, uključujući zvaničnike UN-a i osoblje MKS-a.

U Hagu, Bensouda i njeno više osoblje su od savjetnika za sigurnost i preko diplomatskih kanala upozoreni da Izrael prati njihov rad. Bivši visoki zvaničnik MKS-a prisjetio se: “Bili smo svjesni da pokušavaju dobiti informacije o tome gdje se nalazimo preliminarnim ispitivanjem”.

Zvaničnici su također navodno postali svjesni konkretnih prijetnji istaknutoj palestinskoj nevladinoj organizaciji Al-Haq, koja je bila jedna od nekoliko palestinskih grupa za ljudska prava koje su često dostavljale informacije za istragu MKS-a, često u dugačkim dokumentima u kojima su detaljno opisani incidenti koje je tužiteljica željela da razmotri. Palestinska uprava je dostavila slične dosijee.

Takvi dokumenti često su sadržavali osjetljive informacije kao što su svjedočenja potencijalnih svjedoka. Također se smatra da su Al-Haqovi podnesci povezivali konkretne navode o zločinima iz Rimskog statuta s visokim zvaničnicima, uključujući čelnike IDF-a, direktore Shin Bet-a i ministre odbrane kao što je Benny Gantz.

Godinama kasnije, nakon što je MKS otvorio potpunu istragu o slučaju Palestine, Gantz je Al-Haq i pet drugih palestinskih grupa za ljudska prava označio kao “terorističke organizacije“, etiketu koju su mnoge evropske države odbacile, a kasnije je CIA utvrdila da to nike potkrijepljeno dokazima.

Organizacije su navele da su imenovanja predstavljala “ciljani napad” na one koji su najaktivniji u radu MKS-a.

Prema brojnim sadašnjim i bivšim obavještajnim zvaničnicima, vojni cyber-ofanzivni timovi i Shin Bet sistematski su nadzirali zaposlenike palestinskih nevladinih organizacija i Palestinske uprave koji su bili u kontaktu s MKS-om. Dva obavještajna izvora opisali su kako su izraelski operativci hakovali mejlove Al-Haqa i drugih grupa koje su komunicirale s Bensoudinim uredom.

Jedan od izvora je rekao da je Shin Bet čak instalirao špijunski softver Pegasus, koji je razvila NSO Group iz privatnog sektora, na telefone više zaposlenih palestinskih nevladinih organizacija, kao i dvojice visokih zvaničnika Palestinske uprave.

Praćenje palestinskih podnesaka u istrazi MKS-a smatralo se dijelom mandata Shin Beta, ali su neki vojni zvaničnici bili zabrinuti da je špijuniranje stranog civilnog subjekta prešlo granicu, jer nije imalo mnogo veze s vojnim operacijama.

“To nema nikakve veze s Hamasom, nema nikakve veze sa stabilnošću na Zapadnoj obali“, rekao je jedan vojni izvor o nadzoru MKS-a.

Drugi je dodao: “Iskoristili smo naše resurse da špijuniramo Fatouu Bensoudu – to nije nešto legitimno da radimo kao vojna obavještajna služba”.

Tajni sastanci sa MKS-om

Da li legitimno ili ne, nadzor MKS-a i Palestinaca koji su pokrenuli tužbe protiv Izraelaca dao je izraelskoj vladi prednost s tajnim povratnim kanalom koji je otvorio s tužilaštvom, piše Guardian.

Navodi se da su izraelski sastanci s MKS-om bili vrlo osjetljivi: “ako bi bili objavljeni, imali su potencijal da potkopaju službeni stav vlade da ne priznaje autoritet suda“.

Prema šest izvora upoznatih sa sastancima, njih je činila delegacija vrhunskih vladinih pravnika i diplomata koja je otputovala u Hag. Dva izvora su rekla da je sastanke odobrio Netanyahu.

Izraelska delegacija okupljena je iz ministarstva pravde, ministarstva vanjskih poslova i ureda generalnog vojnog pravobranitelja. Sastanci su održani između 2017. i 2019. godine, a vodio ih je istaknuti izraelski advokat i diplomata Tal Becker.

“U početku je bilo napeto”, prisjetio se bivši zvaničnik MKS-a.

“Ulazili bismo u detalje konkretnih incidenata. Rekli bismo: ‘Primamo optužbe o ovim napadima, ovim ubistvima’, a oni bi nam davali informacije”, dodao je.

Osoba koja ima direktna saznanja o pripremama Izraela za sastanke rekla je da su zvaničnici u ministarstvu pravde dobili obavještajne podatke prikupljene iz izraelskih nadzornih presretnutih podataka prije nego što su delegacije stigle u Hag. “Advokati koji su se bavili ovim pitanjem u ministarstvu pravde imali su veliku želju za obavještajnim informacijama”, rekli su.

Za Izraelce, tajni sastanci, iako su bili osjetljivi, predstavljali su jedinstvenu priliku da se direktno iznesu pravni argumenti koji osporavaju nadležnost tužioca nad palestinskim teritorijama.

Također su nastojali uvjeriti tužiteljicu da, uprkos vrlo sumnjivom dosijeu izraelske vojske u istrazi nedjela u svojim redovima, ima snažne procedure za pozivanje svojih oružanih snaga na odgovornost.

Ovo je bilo kritično pitanje za Izrael. Osnovni princip MKS-a, poznat kao komplementarnost, spriječava tužioca da istražuje ili sudi pojedincima ako su oni predmet kredibilnih istraga na državnom nivou ili krivičnog postupka.

Više izvora je reklo da je od izraelskih nadzornih operativaca zatraženo je da otkriju koji bi konkretni incidenti mogli biti dio budućeg krivičnog gonjenja MKS-a kako bi se izraelskim istražnim tijelima omogućilo da “retroaktivno otvore istrage” u istim slučajevima.

“Ako bi materijali bili proslijeđeni MKS-u, morali smo tačno razumjeti o čemu se radi, kako bismo osigurali da ih IDF istraži nezavisno i dovoljno kako bi smo se mogli pozvati na komplementarnost“, objasnio je jedan izvor.

Izraelski tajni sastanci s MKS-om okončani su navodno u decembru 2019., kada je Bensouda, najavljujući kraj svog preliminarnog ispitivanja, rekla da vjeruje da postoji “razumna osnova” da se zaključi da su Izrael i palestinske oružane grupe počinile ratne zločine u okupiranoj teritorije.

Bio je to značajan poraz za izraelske lidere, iako je moglo biti i gore. U potezu koji su neki u vladi smatrali djelomičnim opravdanjem izraelskih lobističkih napora, Bensouda nije pokrenula zvaničnu istragu.

Umjesto toga, najavila je da će zatražiti od sudija MKS-a da odluče o spornom pitanju nadležnosti suda nad palestinskim teritorijama, zbog “jedinstvenih i vrlo spornih pravnih i činjeničnih pitanja“.

Ipak, Bensouda je jasno stavila do znanja da namjerava otvoriti potpunu istragu ako joj sudije dadnu zeleno svjetlo.

Kako navodi Guardian, upravo u tom kontekstu Izrael je pojačao svoju kampanju protiv Međunarodnog krivičnog suda i obratio se svom glavnom šefu špijunske agencije kako bi lično uticao na Bensoudu.

Lične prijetnje i ‘kampanja klevetanja’

U periodu od kraja 2019. do početka 2021. godine, dok je pretpretresno vijeće razmatralo pitanja nadležnosti, direktor Mossada Yossi Cohen intenzivirao je svoje napore da uvjeri Bensoudu da ne nastavi istragu.

Cohenovi kontakti sa Bensoudom – koje su za Guardian opisale četiri osobe upoznate sa izvještajima tužiteljice, kao i izvori upućeni u operaciju Mossada – počeli su nekoliko godina ranije.

U jednom od najranijih susreta, Cohen je iznenadio Bensoudu kada se neočekivano pojavio na službenom sastanku koji je tužilac održao s tadašnjim predsjednikom Demokratske Republike Kongo, Josephom Kabilom, u jednom hotelskom apartmanu u New Yorku.

Izvori upoznati sa sastankom rekli su da se nakon što je Bensoudino osoblje zamoljeno da napusti prostoriju, direktor Mossada iznenada pojavio iza vrata u pažljivo koreografiranoj “zasjedi”.

Kako piše Guardian, nakon incidenta u New Yorku, Cohen je nastavio da kontaktira tužiteljicu i pojaviljivao se nenajavljeno. Iako je u početku kontakt bio prijateljski, izvori su rekli da je Cohenovo ponašanje postajalo je sve više prijeteće i zastrašujuće.

Cohen, koji je u to vrijeme bio bliski saveznik Netanyahua, je bio veteran Mossada i stekao je reputaciju u službi kao vješti regruter agenata s iskustvom u uticaju na visoke zvaničnike u stranim vladama.

Izveštaji o njegovim tajnim sastancima sa Bensoudom daju sliku o tome kako je on pokušavao da “izgradi odnos” sa tužiteljicom dok ju je pokušavao da odvrati od istrage koja bi, ako bi krenula, mogla da uplete visoke izraelske zvaničnike.

Tri izvora upoznata sa Cohenovim aktivnostima kazala su kako smatraju da je Cohen pokušao regrutirati Bensoudu da se povinuje zahtjevima Izraela tokom perioda u kojem je čekala odluku pretpretresnog vijeća.

Rekli su da je počeo da se još više prijeteći ponaša nakon što je počeo shvatati da tužiteljica neće biti ubijeđena da odustane od istrage. Kako navodi Guardian, izvori su rekli da je Cohen u jednom trenutku čak počeo komentarisati Bensoudinu sigurnost i govoriti s prikrivenim prijetnjama o posljedicama po njenu karijeru ako nastavi.

Cohen i Kabila, koje je kontaktirao Guardian, nisu odgovorili na zahtjeve za komentar. Bensouda je odbila da komentariše.

Kada je bila tužiteljica, Bensouda je službeno otkrila svoje susrete s Cohenom maloj grupi u okviru MKS-a, s namjerom da se stavi u zapisnik njeno uvjerenje da joj je “lično prijećeno”, rekli su izvori upoznati sa ovim.

Kako piše Guardian, ovo nije bio jedini način na koji je Izrael pokušao da izvrši pritisak na tužiteljicu. Otprilike u isto vrijeme, zvaničnici MKS-a otkrili su detalje onoga što su izvori opisali kao diplomatsku “kampanju klevetanja”, koja se dijelom odnosila na bliskog člana porodice.

Prema više izvora, Mossad je pribavio hrpu materijala uključujući transkripte očigledne operacije protiv Bensoudinog muža. Porijeklo materijala, i da li je bio autentičan, ostaje nejasno.

Međutim, Izrael je širio elemente informacija među zapadnim diplomatskim zvaničnicima, rekli su izvori, u neuspjelom pokušaju da se diskredituje glavnu tužiteljicu. Osoba upoznata s kampanjom rekla je da je to dobilo malo pažnje među diplomatama i da je predstavljalo očajnički pokušaj da se naruši Bensoudin ugled.

Trumpova kampanja protiv Međunarodnog krivičnog suda

Guardian piše da je u martu 2020., tri mjeseca nakon što je Bensouda proslijedila predmet Palestine pretpretresnom vijeću, delegacija izraelske vlade navodno vodila razgovore u Washingtonu s visokim američkim zvaničnicima o “zajedničkoj izraelsko-američkoj borbi” protiv MKS-a.

Jedan izraelski obavještajni zvaničnik rekao je da smatraju administraciju Donalda Trumpa kooperativnijom od administracije njegovog demokratskog prethodnika. Izraelci su se osjećali dovoljno ugodno da zatraže informacije od američkih obavještajnih službi o Bensoudi, zahtjev za koji je izvor rekao da bi bio “nemoguć” za vrijeme mandata Baracka Obame.

Nekoliko dana prije sastanaka u Washingtonu, Bensouda je dobila ovlaštenje od sudija MKS-a da vodi odvojenu istragu o ratnim zločinima u Afganistanu koje su počinili talibani i afganistansko i američko vojno osoblje.

U strahu da će američke oružane snage biti krivično gonjene, Trumpova administracija je bila angažirana u vlastitoj agresivnoj kampanji protiv MKS-a, koja je kulminirala u ljeto 2020. nametanjem američkih ekonomskih sankcija Bensoudi i jednom od njenih najviših zvaničnika.

Kako piše Guardian, među zvaničnicima MKS-a je preovladavalo mišljenje da se finansijska i vizna ograničenja za sudsko osoblje pod vodstvom SAD-a odnose podjednako na palestinsku istragu kao i na slučaj Afganistana. Dvojica bivših zvaničnika MKS-a rekli su da su im visoki izraelski zvaničnici izričito naznačili da Izrael i SAD rade zajedno.

Na konferenciji za novinare u junu te godine, visoke ličnosti Trumpove administracije su nagovijestile svoju namjeru da uvedu sankcije zvaničnicima MKS-a, najavljujući da su primili neprecizirane informacije o “finansijskoj korupciji i malverzacijama na najvišim nivoima tužilaštva“.

Osim što se osvrnuo na slučaj Afganistana, Mike Pompeo, Trumpov državni sekretar, povezao je mjere SAD-a sa slučajem Palestine.

“Jasno je da MKS stavlja Izrael na svoj nišan samo zbog političkih razloga”, rekao je.

Nekoliko mjeseci kasnije, Pompeo je optužio Bensoudu da se “upuštala u koruptivna djela za svoju ličnu korist“.

SAD nikada nisu javno predstavile nikakve informacije koje bi potkrijepile tu optužbu, a Joe Biden je ukinuo sankcije nekoliko mjeseci nakon što je ušao u Bijelu kuću.

Međutim, u to vrijeme Bensouda se suočila sa sve većim pritiskom očigledno usklađenih napora dva moćna saveznika iza kulisa. Kao državljanka Gambije, nije uživala političku zaštitu koju su ostale kolege iz MKS-a iz zapadnih zemalja imale na osnovu svog državljanstva. Bivši izvor iz MKS-a rekao je da ju je to ostavilo “ranjivom i izolovanom”.

Cohenove aktivnosti, kažu izvori, bile su posebno zabrinjavajuće za tužiteljicu i dovele su je do straha za njenu ličnu bezbjednost. Kada je pretpretresno vijeće konačno potvrdilo da MKS ima nadležnost u Palestini u februaru 2021., neki u MKS-u su čak vjerovali da bi Bensouda trebala prepustiti konačnu odluku o otvaranju pune istrage svom nasljedniku.

Međutim, 3. marta, mjesecima prije kraja svog devetogodišnjeg mandata, Bensouda je najavila punu istragu u slučaju Palestine, pokrenuvši proces koji bi mogao dovesti do krivičnih prijava, iako je upozorila da bi sljedeća faza mogla potrajati.

“Bilo koja istraga koju preduzme ured vodit će se nezavisno, nepristrasno i objektivno, bez straha i naklonosti. I palestinske i izraelske žrtve i pogođene zajednice pozivamo na strpljenje”, rekla je.

Khan traži naloge za hapšenje

Kada je Khan preuzeo funkciju u kancelariji tužioca MKS-a u junu 2021., naslijedio je istragu.

Međutim, druge istrage, uključujući događaje na Filipinima, u Kongu, Afganistanu i Bangladešu, nadmetale su se za njegovu pažnju, a u martu 2022., nekoliko dana nakon što je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, otvorio je istragu visokog profila o navodnim ruskim ratnim zločinima.

U početku, politički osjetljivu palestinsku istragu tim britanskog tužioca nije tretirao kao prioritet, rekli su izvori upoznati sa slučajem. Jedan je rekao da je zapravo ta istraga “u ladici”, ali Khanova kancelarija je to osporila i navela da je osnovala istražni tim koji će nastaviti istragu.

U Izraelu, vrhunski vladini advokati smatrali su Khana, koji je ranije branio ljude kao što je liberijski predsjednik Charles Taylor, opreznijim tužiocem od Bensoude. Jedan bivši visoki izraelski zvaničnik rekao je da postoji “veliko poštovanje” prema Khanu, za razliku od njegove prethodnice. Njegovo imenovanje u sud je ocijenjeno kao “razlog za optimizam”, rekli su, ali su dodali da je napad 7. oktobra “promijenio tu realnost”.

Hamasov napad na južni Izrael, u kojem su palestinski militanti ubili skoro 1.200 Izraelaca i kidnapovali oko 250 ljudi, očigledno je uključivao teške ratne zločine. Prema mišljenju mnogih pravnih stručnjaka, to vrijedi i za kasniji napad Izraela na Gazu, za koji se procjenjuje da je ubio više od 35.000 ljudi i doveo teritoriju na rub gladi zbog izraelske opstrukcije humanitarne pomoći.

Do kraja treće sedmice izraelskog bombardiranja Gaze, Khan je bio na terenu na graničnom prijelazu Rafah. Nakon toga je posjetio Zapadnu obalu i južni Izrael, gdje je bio pozvan da se sastane sa preživjelima u napadu 7. oktobra i članovima rodbine ubijenih.

U februaru 2024. Khan je izdao oštro sročenu izjavu koju su Netanyahuovi pravni savjetnici protumačili kao zlokobni znak. U objavi na X, on je zapravo upozorio Izrael da ne krene u napad na Rafah, najjužniji grad Gaze, gdje se u to vrijeme sklonilo više od milion raseljenih osoba.

“Duboko sam zabrinut zbog prijavljenih bombardovanja i potencijalnog kopnenog upada izraelskih snaga u Rafah“, napisao je. “Oni koji se ne pridržavaju zakona ne treba da se žale kasnije kada moja kancelarija preduzme nešto”.

Komentari su izazvali uzbunu u izraelskoj vladi jer se činilo da odstupaju od njegovih prethodnih izjava o ratu, koje su zvaničnici smatrali uvjerljivo opreznim.

“Ta objava nas je mnogo iznenadila“, rekao je jedan visoki zvaničnik.

Zabrinutost u Izraelu zbog Khanovih namjera eskalirala je prošlog mjeseca kada je vlada izvijestila medije da vjeruje da tužitelj razmatra naloge za hapšenje Netanyahua i drugih visokih zvaničnika kao što je Yoav Gallant.

Kako piše Guardian, izraelska obavještajna služba presrela je mejlove, priloge i tekstualne poruke od Khana i drugih zvaničnika u njegovoj kancelariji.

“Predmet MKS-a se popeo na ljestvici prioriteta izraelske obavještajne službe”, rekao je jedan izvor iz obavještajnih službi.

Izrael je putem presretnutih komunikacija utvrdio da je Khan u jednoj fazi razmišljao o ulasku u Gazu preko Egipta i da traži hitno pomoć da to učini “bez dozvole Izraela“.

Još jedna procjena izraelske obavještajne službe, koja je bila široko rasprostranjena u obavještajnoj zajednici, bazirala se na praćenju poziva između dva palestinska političara.

Jedan od njih je rekao da je Khan nagovijestio da bi zahtjev za izdavanje naloga za hapšenje izraelskih lidera mogao biti neizbježan, ali je upozorio da je on “pod ogromnim pritiskom Sjedinjenih Država“.

Upravo u tom kontekstu Netanyahu je dao niz javnih izjava upozoravajući da bi zahtjev za izdavanje naloga za hapšenje mogao biti neizbježan.

Pozvao je “lidere slobodnog svijeta da se čvrsto suprotstave MKS-u” i “iskoriste sva sredstva koja su im na raspolaganju da zaustave ovaj opasan potez”.

“Označavanje izraelskih vođa i vojnika kao ratnih zločinaca će sipati gorivo na vatru antisemitizma”, rekao je Netanyahu.

Kako piše Guardian, u Washingtonu je grupa visokih američkih republikanskih senatora već poslala prijeteće pismo Khanu s jasnim upozorenjem: “Krenite na Izrael i mi ćemo krenuti na vas“.

MKS je u međuvremenu pojačao svoju sigurnost redovnim pregledima tužilaštava, sigurnosnim provjerama uređaja, prostorima bez telefona, sedmičnim procjenama prijetnji i uvođenjem specijalističke opreme. Glasnogovornik MKS-a rekao je da je Khanova kancelarija bila podvrgnuta “nekoliko oblika prijetnji i komunikacija koje bi se mogle smatrati pokušajima da se neopravdano utiče na njegove aktivnosti“.

Khan je nedavno u intervjuu za CNN otkrio da su neki izabrani lideri bili “veoma otvoreni” prema njemu dok se pripremao za izdavanje naloga za hapšenje.

On je rekao da mu je jedan zvaničnik poručio: “Ovaj sud je izgrađen za Afriku i za nasilnike poput Putina”.

Uprkos pritisku, Khan je, kao i njegova prethodnica u kancelariji tužioca, odlučio da nastavi dalje. Prošle sedmice, Khan je objavio da traži naloge za hapšenje Netanyahua i Gallanta zajedno s trojicom čelnika Hamasa zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

Rekao je da su izraelski premijer i ministar odbrane optuženi za odgovornost za istrebljenje, gladovanje, uskraćivanje zaliha humanitarne pomoći i namjerno gađanje civila.

Stojeći za govornicom sa dva svoja glavna tužioca, jednim Amerikancem, i jednim Britancem, Khan je rekao da je više puta poručio Izraelu da preduzme hitne mjere kako bi se pridržavao humanitarnog zakona.

“Posebno sam naglasio da gladovanje kao metoda rata i uskraćivanje humanitarne pomoći predstavljaju prekršaje Rimskog statuta. Nisam mogao biti jasniji”, rekao je.

“Kao što sam i ja više puta naglašavao u svojim javnim izjavama, oni koji se ne pridržavaju zakona ne treba da se žale kasnije kada moja kancelarija nešto preduzme. Došao je i taj dan”, dodao je.