'Reaktor': Hoće li u Srbiji nakon tragedije sve ostati isto ili više ništa neće biti kao prije?

Voditelj emisije "Reaktor" na UNA televiziji Slavko Beleslin, u studiju u Beogradu, ugostio je sociologa Vladimira Vuletića, psihološkinju Jelenu Vukičević, advokata Miodraga Stevića i političkog analitičara Đorđa Vukadinovića, a tema emisije bila je kako će Srbija dalje poslije tragedije. 

Šta kažu zakonski propisi, a šta politički akteri, hoće li sve ostati isto ili više ništa neće biti kao prije?

Građani, kao i predstavnici opozicije okupili su se danas ispred Skupštine Srbije kako bi protestovali povodom dvije velike tragedije koje su se desile prošle sedmice. Traži se zaustavljanje dalje promocije nasilja u medijima i javnom prostoru, smjena REM-a, ukidanje pojedinih štampanih medija i tabloida, kao i oduzimanje nacionalnih frekvencija medijima koji promovišu nasilje. 

Pored tih zahtjeva, organizatori su tražili i smjenu ministra unutrašnjih poslova Bratislava Gašića, ministra prosvjete Branka Ružića i direktora BIA Aleksandra Vulina, kao i hitno sazivanje sjednice Narodne skupštine na kojoj će se razmotriti odgovornost Vlade Republike Srbije i bezbjednosna situacija u zemlji.

"Protest je prošao mirno i dostojanstveno, postojala su strahovanja kako će to sve proći. O brojnosti se može licitirati, moj utisak je da je tu bilo oko 10.000 ljudi, ali kažu da se ta šetnja uvećala do Vlade Srbije, u svakom slučaju je petocifren broj. Malo mi je motiv za skup bio nategnut, ovo je bio opozicioni pokušaj da i oni izraze žaljenje u javnosti. To je bio opozicioni skup, ali mi je drago što to nije dominiralo na transparentima", istakao je politički analitičar Đorđe Vukadinović i dodao: 

"Ispred škole nije bilo političkih poruka, ovaj skup jeste bio politika. Izostao je odgovor zašto nije bilo predstavnika vlasti ispred škole, svijeće su palili svi, to nije bila politika. Opozicija je iskoristila ovaj skup da iskažu svoje zahtjeve, ali ujedno i da izrazi saučešće. Ne vjerujem da će biti bilo šta od tih zahtjeva, osim ostavke Ružića, koja je komandna. Nadam se da će ostati neopoziva ostavka, za ostale sumnjam da će ih biti. Opozicija ima prava to da traži, da traži i sjednicu Skupštine, ali sa ovim drugim zahtjevima ne vjerujem da će išta biti. Neće biti isto u Srbiji, a optimistični scenario za koji navijamo je da svi pomalo povuku ručnu", objašnjava analitičar.

Vukadinović je istakao da se se mora priznati da se "atmosfera koja vlada u društvu stvarana od strane svih". 

"Vlast od ovoga ne može da profitira, a ni ne treba. Ipak, čini mi se da su nastupi medijski predsjednika Srbije ovih dana bili ispirisani i politički, bilo je i dramatizacije kao i uvijek. Ne vjerujem da će mu rejting porasti, već da će malo i pasti. Izbore niko ne želi, ni opozicija ni političke stranke u vlasti, ta opaska o izborima je bačena u javnost kao 'koska'. Vjerujem da će parlamentarnih izbora biti, flertovao je sa smrtnom kaznom, najavljene su mjere i političke i društvene. Flertuje se sa afektom koji ljudi osjećaju nakon tragedije. Trudio se da umanji štetu, tako da neće žuriti u izbore, iako su realni samo parlamentarni. Ovo će svakako biti iskorišćeno kao uvod u predizbornu kampanju". 

Da ništa ne treba da bude isto nakon tragedije javnost je saglasna. Kakvi su to zakoni koji nam sada trebaju?

"Zakoni uvijek mogu da budu bolji, u to nema sumnje. Nakon ova dva događaja, ne treba donositi odluke koje će ad hoc nešto pokušavati da riješe. Da biste promijenili zakon i postigli neki cilj time, to mora da bude dobro osmišljeno, ne treba to da predlaže predsjednik odmah poslije traumatičnih događaja. Zakoni podrazumijevaju niz radnji, time mora država da pokaže i da  je spremna da sprovede te zakone. Mnogi se zakoni primjenjuju selektivno, a to je najgore", smatra advokat Miodrag Stević i dodaje: 

"Zakon koji se selektivno primjenjuje, nakon nekog vremena više nije to to, nema smisao. Bes se nakuplja tada, naš narod je tome sklon, on se ne buni dok ga nešto kolektivno ne pogodi. Nije rješenje hapšenje dječaka ili njegovog djeca, mi imamo mnogo drugih problema koje treba da riješimo. Ništa se neće postići smanjenjem granice sa 14 na 12 godina za krivičnu odgovornost djece. Ovo je rijedak slučaj što se desilo, da liče koje ne može da bude krivično odgovorno da počini ovako težak zločin. Roditelj je odgovoran što je doprinio i nije spriječio da njegovo dijete počini to djelo." 

Advokat Stević ističe da Srbija "nema insititucije koje mogu na kvalitetan način da prate sprovođenje zakona". 

"Dječak nije krivično odgovoran, nema odgovornosti. On je sad na nekom psihijatrijskom odjeljenju sa drugim bolesnicima, a to je neadekvatno bilo čemu. Za tu vrstu lica je potrebno da se ima posebna ustanova, a ne da ga smještaju bilo gdje. Predsjednik priča o delikatnim stvarima, ta granica od 14 godina nije tek tako postavljena, stručnjaci su to analizirali. Granica je stavljena na 14 jer je procijenjeno da su djeca tada zrela i svjesna svojih postupaka."

Nakon traumatičnih događaja od prošle nedjelje, u mnogim ljudima je ostao bijes pored tuge, mnogi građani se bore sa mislima u sebi, bore se da prevaziđu stanje šoka i shvate kako dalje. 

"Još uvijek traje faza šoka. Ima ljudi koji reaguju zaleđenošću, beskonačne tuge, strahom, ali ima i onih koji reaguju ljutnjom, bijesom, agresivnim ponašanje. Jedan dio njih ne može da osmisli ta osjećanja, shvataju to kao da nema veze sa njihovom realnošću. Dijete u starijem dobu osnovne škole razumije odnos života i smrti, dok djeca mlađa nemaju taj osjećaj. Djeca usvajaju terminologiju da je neko umro, već sa 4 godine mogu da imaju emociju tuge da plaču za nekim ko je umro, ali to je više po ugledu na roditelje, ne može se reći da razumiju osjećaj stvarno. Starija djeca u osnovnoj školi i srednjoj apsolutno sve razumiju. Nakon ovih događaja, svaki čovjek je imao neki osjećaj i reakciju, varirali smo", objasnila je psihološkinja Jelena Vukičević i dodala: 

"Iskustvo traume je ozbiljno psihološko stanje, školska djeca prolaze sada kroz kolektivnu traumu. Očekivati od njih da od srijede bude sve uobičajeno, teško je zamislivo, skoro pa nemoguće. Mislim da nije nužno ni da djeca ostaju sama kod kuće, uputno je da se toj djeci da psihološka pomoć, čak i da to bude u drugom objektu, ne u toj školi. Ne treba upasti u zamku generalizacije kakvi su nastavnici i kakvi su roditelji, ima sjajnih i jednih i drugih. Primjetan je nedostatak povjerenja između sistema kojima dijete pripada, kao da nemaju povjerenja da sarađuju, a u životu djeteta to izgleda kao da ga svako vuče na svoju stranu. Zajednički interes treba da bude interes djeteta, kroz saradnju svih sistema."

Psihološkinja ističe da ovakvi događaji izazivaju "kopi-ket efekat (copy-cat) i Verterov efekat."

"Ako se znaju detalji zločina, lako je da se stvori kopi-ket efekat, a mediji doprinose bombastičnim naslovima da bude aktivan i Verterov efekat. Kada se krivci za zločin ne kazne, djeca mogu da prime pravu poruku. Mnogi roditelji ne znaju kako izgleda svijet današnjeg djeteta, ne znaju da je njihovo igralište onlajn svijet. Roditelji ne treba da polaze iz pozicije moći i da osuđuju i odbacuju način života na koji tinejdžeri pokušavaju da se snađu, već da primjećuju da li se dijete osmjehuje, da li je tužno dok je na internetu. Da učestvuje u tome i da navede dijete da roditeljima priča o tome što gleda na društvenim mrežama". 

„Reaktor” je emisija koja se bavi aktuelnim društveno političkim temama i iznosi ih pred oči javnosti. Etablirani novinari i urednici UNA televizije razgovaraju sa svojim relevantnim sagovornicima, razbijaju teme na detalje, do atoma, racionalizuju, debatuju, razlažu i ponovo sastavljaju nove zaključke i saznanja. Ukoliko ste propustili emisiju "Reaktor" možete je pogledati na ovom linku.   

Una televizija ograđuje se od izjava, ličnog mišljenja i stavova sagovornika i gostiju iznetih u emisijama koje se emituju na našem kanalu.