Za Tursku i Siriju: U centru Banjaluke svira neobičan instrument

Šta se dobije kada se udruže jedna dobra duša i jedan neobični instrument?

Ovako, na prvu, rekli bismo... možda neka dobra svirka. Ili, ipak, ne? O čemu je, zapravo, riječ, pogledajmo u 

Ognjen Ranisavić, prepušten svojoj intuiciji i humanoj misiji, u centru Banjaluke, svira neobičan instrument, tang dram. 

Svaki zvuk, priča, zapravo je, krik, a svaki minut, proveden na ovom mjestu, podsjetnik je da mali ljudi, vođeni istom željom, mogu učiniti velika djela. 

Danas, za stanovništvo Turske i Sirije, sutra za bilo koga, kome je pomoć potrebna.

"Jednostavno osjetiš neku potrebu da nešto uradiš, da se pomogne. Još pogotovo vezano za tu svu situaciju u obe zemlje, Tursku i Siriju, koje je pogodio taj neki ružan zemljotres. S tim da je Sirija u težoj situaciji, gdje su pod nekim sankcijama, rat je... Ta pomoć koja ima, svijet se skupio da pomogne, ne može da dođe zbog tih nekih političkih odluka raznoraznih moćnika, kojima na dušu neka ide sve. Ali eto, odatle je, u stvari, došlo sve. Ovo je više neka vrsta performansa i apela ljudima da se uključe u akcije", kaže Ognjen.
 

Udružen sa svojim neobičnim instrumentnom, Ognjen, pored toga što je krenuo u humanu misiju za narod Turske i Sirije, uspješno boji dane i svima onima koji, slučajno ili namjerno, postanu njegova publika. 

Mnogi zastanu, daruju osmijeh, pogled, ali sitniš... ne znajući, da iza njihovih koraka, ostaje veliko djelo. Jer, iako nijedan natpis o tome ne svjedoči, baš svaka marka, koja se nađe u ovoj torbi do kraja februara, poći će put Turske i Sirije.
 

"Jedan dio ću uplatiti preko računa Pravoslavne crkve, a drugi dio ću preko prijatelja direktno poslati u Siriju. Na taj način da pošaljemo neku poruku da je uz volju, moguće i te granice, koje su zatvorene sankcijama, preći. Naravno, uz splet srećnih okolnosti, da tako kažemo, ta sredstva će završiti direktno tamo gdje trebaju i ljudima kojima su potrebna. Koliko-toliko, dovoljno možda da prebrode jedan dan i to je okej. Da i mi možemo mirno zaspati, jer smo učestvovali u jednom životu", kaže Ognjen.

 U trenucima koje smo proveli sa Ognjenom, potkrala nam se, ni najmanje slučajno, riječ heroj. Nakon što je skromno slegnuo ramenima i onako se, od srca, nasmijao, brže-bolje nas je ispravio.
 

"Ja sam tu samo posrednik, u suštini, sve ovo što se skupi, to su dali ljudi, to je Banjaluka, to nisam ja", kaže on.

Pogledajte više u prilogu Sanje Krasić Božić.