Zeljković mito primao u prostorijama Ujedinjene Srpske!?

Bivši direktor Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske Branislav Zeljković od vlasnika agencije "Travel 4 fun" Saše Markovića na ime provizije je uzeo mito u iznosu od najmanje 250.000 KM. Novac je uzimao u više navrata, a najčešće u prostorijama svoje stranke Ujedinjene Srpske.

To se navodi u optužnici Republičkog javnog tužilaštva RS koja je u posjedu portala UNAworld.

Zeljković se optužnicom tereti za produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja, te krivičnih djela primanje mita i sesavjestan rad u službi. Osim njega optuženi su još i direktor firme "Procontrol d.o.o. Banja Luka" Slavko Bojić za krivično djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja u pomaganju i zloupotreba u postupku javne nabavke. Bivši direktor "Sineks laboratorije d.o.o." Sani Crljić tereti se za zloupotrebu službenog položaja ili ovlašćenja u pomaganju, direktor "Travel for fun" d.o.o Banja Luka Saša Markovića optužen je za davanje mita i zloupotrebu u postupku javne nabavke, a direktor "Promedinga" d.o.o. Laktaši, Dragan Dubravac za produženo krivično djelo zloupotrebe u postupku javne nabavke.

Za sebe i druge Zeljković je, kako se navodi u optužnici, pribavio imovinsku korist od najmanje 1,3 milona KM, a na štetu budžeta Republike Srpske.

Komunikacija preko Vibera i WE chata

U prvoj tački optužnice se navodi da je Bojić preko Viber poruka stupio u kontakt sa Zeljkovićem nudeći mu zaštitne maske KN95/FFP2, koje može nabaviti iz Kine, pa su se dogovorili da će cijenu naknadno definisati prije formalnog pokretanja postupka javne nabavke. Potom su komunicirali i preko We Chat aplikacije iako je Zeljković znao da je takva komunikacija zabranjena. Tako su postigli dogovor o vrsti, količini i cijeni robe, koja će, kako se navodi, višestruko biti uvećana o odnosu na nabavnu cijenu.

Da bi realizovali dogovor Bojić je stupio u kontakt sa Draganom Dubravcem, direktorom "Promedinga", tražeći da zaključe ugovor o zajedničkom učešću u postupku nabavke medicinske zaštitne opreme za potrebe Instituta i da učestvuju kao grupa ponuđača. Ne znajući za dogovor Bojića i Zeljkovića, Dubravac je to prihvatio. Budući da "Procontrol" ne ispunjava uslove za učešće u nabavci medicinske zaštitne opreme formirali su konzorcijum za uvoz zaštitne opreme, za koji se u optužnici navodi da je nezakonit, a Bojić je bio zadužen za dostavljanje ponude Institutu.

U skladu s onim što je dogovorio sa Zeljkovićem, Bojić je 24. marta 2020. zvanično poslao ponudu Institutu preko e-maila za nabavku 50.000 medicinskih respiratornih maski KN95, ukupne vrijednosti 403.650 KM. Zeljković je potom donio Odluku o nabavci maski - pregovaračkim postupkom, prilagođavajući nabavku dogovoru sa Bojićem. Pripremio je i ostalu dokumentaciju i donio končanu odluku, iako je znao da "Procontrol" nije registrovan za taj posao. Maske su isporučene 16. aprila 2020. i plaćene su u dvije tranše.

Predaja novca čovjeku u crnom automobilu

Pojašnjava se da je maske uvezao "Promeding" po cijeni od 0,356 KM, a da je Bojić svjestan dogovora sa Zeljkovićem o višestrukom uvećanju cijene, od Dubravca tražio da formira prodajnu cijenu u iznosu od 2,069 KM po komadu bez PDV. Tražio je i da mu od uplaćenog iznosa preda 85.000 KM rekavši mu da taj novac "mora nekome dati".

Dubravac je potom fakturisao i prividno prodao "Procontrolu" maske, da bi ih on dalje preprodao Institutu. U odnosu na nabavnu cijenu sa zavisnim troškovima cijena prema Institutu je uveća za 1.553,49%. Nakon što je Institu isplatio prvu tranšu, Dubravac je na svoj račun na ime dobiti uplatio 78.000 KM i gotovinski podigao 75.000 KM. Sa računa "Promedinga" gotovinski je podigao 10.000 KM kako bi obezbjedio iznos koji je Bojić tražio. Po uputama Bojića taj novac je predao Biljani Amdižić, koja ga je takođe po Bojićevim uputama dalje predala muškom licu koje je čekalo u crnom automobilu na parkingu Poliklinike u Banjaluci (iza zgrade Instituta). Ta Bojiću poznata osoba je, kako se navodi, novac odnijela Branislavu Zeljkoviću.

Druga točka optužnica odnosni se na Zeljkovića i Sanija Crljića, direktora "Sinex laboratorije". Kako se navodi Crljić je od firme "Far Star Ogis Medical" iz Srpca kupio 10.000 maski po cijeni od 0,16 KM bez PDV po komadu. U dugovoru sa Zeljkovićem prodao ih je Institutu po uvećanoj cijeni od 0,69 KM bez PDV po komadu. Crljić je zatim od iste firme kupio još 60.000 maski po cijeni od 0,5 KM bez PDV po komadu i prodao Institutu za 0,89 KM bez PDV po komadu. Time je Zeljković, kako se navodi, "Sinex laboratoriji" pribavio imovinsku korist od 28.700 KM na štetu budžeta RS.

Treća točka optužnica odnosi se na Zeljkovića i Sašu Markovića, direktora agencije "Travel 4 fun" za nabavku u iznosu od 2.614.545 KM. Ta firma je Institutu ponudila 30.000 medicinskih zaštitna odijela za 66 KM bez PDV po komadu (ukupan iznos 1.980.000 KM bez PDV), zatim 50.000 maski FFP2 za 6,8 KM bez PDV po komadu (340.000 KM), te 500 profesionalnih nekontaktnih digitalnih termometara po cijeni od 137 KM bez PDV po komadu (ukupno 68.500 KM).

Cijenu "zaštitnih" odijela uvećali za 251%

Marković je upoznao Zeljkovića da odijela nisu iz Kine, već iz BiH pa su zaključili Aneks ugovora kojim je cijena odijela smanjena sa 66 KM na 50 KM ili ukupno sa 1.980.000 KM na 1.500.000 KM bez PDV. Roba je isporučena Institutu bez odgovarajuće medicinske deklaracije, certifikata i standarda, a Zeljković je, iako je znao da se neradi o medicinskim odijelima, protivno interesu službe odobrio njihov prijem. U narednom periodu je potpisao narudžbenici za ista odjela.

Pojašnjava se da je "Travel 4 fun" odijela kupio od firme "Ultimax" za prosječnu cijenu od 21.91 KM po komadu, a da ih je ta firma nabavila po prosječnoj cijeni od 13,9 KM od Apoteke "Ecopharm" Gacko. Zanimljivo je da je apoteka odijela nabavila po prosječnoj cijeni od 11,08 KM po komadu. Kao četvrtom kupcu u landu prodaje Institut je odijela kupio za cijenu koja je bila uvećana za 251.38%.

Novac nosio u prostorije Ujedinjene Srpske

Pojašnjava se i da je Marković, na osnovu ugovora o pozajmici sa vlastitom firmom, a kasnije na osnovu dobiti, više puta vršio prenos novca na privatni račun, a potom podizao različite iznose koje je na ime tražene provizije nosio Zeljkoviću u, kako se navodi, prostorijama Ujedinjene Srpske. Poslije prve tranše koju je platio Institut dizao je iznose od 5.000 do 25.000 KM, odnosno ukupno 270.000 KM, koji je u više navrata predavao Zeljkoviću. Poslije druge tranše na isti način mu je predao 85.000 KM. Dodaje se da je Zeljković na taj način sebi pribavio imovinsku korist u iznosu ne manjem od 250.000 KM, a firmi "Travel 4 fun" u iznosu od 578.000 KM na štetu budžeta.

Četvrta tačka optužnice odnosi se na posao Zeljkovića sa firmom "A.R.M.S sistemi", zastupanog po direktoru Vladimiru VUletiću, od koga je za potrebe UKC RS nabavio termalne kamere. Institutu je isporučeno 20 ručnih kamera i šest multifunkcionalnih termalnih kamera sa laptopom i nosačima za iznos od 349.000 KM. U optužnici se pojašnjava da su, u lancu prodaje, cijene ručnih kamera uvećane za 198,30%, odnosno stacioniranih za 152,84% ili 20.175 KM po komadu.