Isaković za UNU: Svjetska ekonomija još uvijek u opasnosti!

Ne  tako davno činilo se da je američka recesija neizbježna, jer su Federalne rezerve nastavile povećavati kamatne stope u borbi protiv inflacije.

Ostale  centralne banke slijedile su taj primjer, a njihovi problemi s inflacijom pogoršali su se rastućim dolarom, to je poseban problem za tržišta u nastajanju koja se zadužuju i trguju koristeći američku valutu.

Ipak, vijest da je američka ukupna stopa  godišnje inflacije pala na 3% u  junu potakla je nadu da će sljedeći rast kamatnih stopa FED-a, koji se očekuje 26 jula, biti njegov posljednji i da bi se i druge centralne banke mogle opustiti.

Još nema mjesta za opuštanje

Mirsad Isaković, univerzitetski profesor i financijski stručnjak za portal UNA ističe da su dionice porasle, prinosi na obveznice su pali, a greenback je blizu najslabijeg otkad je FED počeo povećavati stope.

„Kina je 17. jula izvjestila da je njena ekonomija porasla za samo 0,8%  u drugom tromjesjeću u poređenju sa predhodna tri mjeseca, iako su mnogi očekivali procvat nakon što je vlada odustala od svoje politike „nulte covid“ u  decembru.

Globalna proizvodnja  je patila jer su potrošaći izašli iz zaključavanja i počeli kupovati manje opreme za kućne urede. Iako je Amerika snažno porasla u prvoj polovini godine, većina anlitičara očekuje da će ekonomija uskoro  usporiti”, tvrdi Isaković.

Dodaje da „hlađenje rasta”, tek toliko da sruši inflaciju bez recesije, je najbolji scenarij za pregrijane ekonomije poput američke.

„Čak i razočaravajuće ponovno otvaranje u Kini, koja nema vlastiti problem inflacije, značilo je da se strah od porasta globalnih cijena sirovina nije ostvario. To je pomoglo Evropi, koja je zamjenila ruski plin s cijevima sa plinom ukapljene vrste”, objašnjava Isaković.

Ipak, dodaje, bilo bi pogrešno pretpostaviti da je svjetska ekonomija sada na putu takozvanog „mekog slijetanja” i to iz tri razloga.

„Prvi je  da je inflacija, iako niža, i dalje daleko iznad ciljnih vrijednosti centralnih banaka od 2%.

Pad ukupne  američke stope potaknut je jednokratnim padom cijena energije: isključite hranu i energiju,a  cijene su 4,(% vše nego prije godinu dana.U eurozoni ta brojka iznosi 5,5%,a u obje ekonomije plaće i dalje rastu daleko iznad rasta produktivnosti).

Drugim riječima, bogati svijet ima neki put prije nego što se potpuno raspusti, a mnogi ekonomisti očekuju da će posljednja milja biti najteža.

Iako tvrdoglava inflacija od recimo, 3-4% ne dospjeva na naslovnice kao nedavni alarmantni rast cijena, to je i dalje problem za centralne bankare.

Možda će morati birati izmedju više pooštravanja nego što se trenutno očekuje i prešutnog napuštanja  svojih 2% ciljanih.Bilo koje od njih bilo bi ometajuće za tržišta imovine, a potencijalno i za realnu ekonomiju”, ističe Isaković.

Drugi rizik je, kako kaže, da, iako svijet sada vidi prednosti  hlađenja, troškovi možda neće biti vidljivi neko vrijeme.

„Do sada je  američko tržište rada prilično bezbolno rebalansiralo smanjenjem slobodnih radnih mjesta, a ne stvarnih radnih mjesta.Zapošljavanje je još uvijek snažno, a otpuštanja su rijetka. Budući da je radnih mjesta manje  dovoljno, rast plaća je pao. Diljem bogatog svijeta postoje dokazi da preduzeća,o strašćena sjećanjem na nedostatak radne snage, gomilaju radnike koji im nisu potrebni.

Treća opasnost je razilaženje među velikim svjetskim ekonomijama znači da čak i dok pritisak na FED raste, kreatori politike ostaju zabrinuti.

Svjetska ekonomija nije pobjegla nepovrijeđena

Britanija u junu ima veći pad godišnje inflacije, nego što se očekivalo, ali s rastom cijena i plaća od oko 7% i dalje je zabrinjavajuće odstupanje.

Japan je jedva započeo svoje monetarno stezanje, s rastom inflacije, japanska centralna banka mogla bi krajem jula ponovo prilagoditi gornju granicu prinosa na dugoročne obveznice.

Kina bi se mogla boriti sa struktralnim usporavanjem rasta u kome je ekonomija opterečena lošim dugovima, kao što je bilo japansko početkom 1990-ih, i u kojem je inflacija uporno preniska.

Gdje god pogledate, drugim riječima, ostaje neizmjerna neizvjesnost oko toga gdje će se inflacija i kamatne stope na kraju smiriti. Dakle svijetska ekonomija nije još pobjegla nepovrijeđena”, zaključuje Isaković.