Naučnici su možda otkrili zašto najbolje ideje dolaze pod tušem

To je istina koja je univerzalno priznata, ali malo shvaćena: velika prosvjetljenja stižu pod tušem. Postoji cijeli pod-Reddit posvećen učinku. Pa zašto se čini da ovo vruće i sparno okruženje potiče tako zanimljive misli?

Znanstvenici se godinama spore oko takozvanog 'efekta tuširanja' i zašto do njega dolazi. Sada su dva nova eksperimenta pomogla razjasniti neka od naj maglovitijih otkrića.

Najnoviji eksperimenti koje je vodio Zac Irving, koji studira i predaje filozofiju kognitivne znanosti na Sveučilištu u Virginiji, upućuju na to da nepokolebljiva koncentracija na zadatak može biti neprijatelj kreativnosti.

'Pauza' od problema

Umjesto da razmišljate o problemu dok se ne riješi, rezultati sugeriraju da je bolje uzeti pauzu i sudjelovati u drugom zadatku koji je blago angažiran, kao što je tuširanje. Ovo okruženje može dopustiti vašem umu da slobodno luta, bez svrhe ili smjera, iako uz određena ograničenja. Dok vam misli lutaju, istraživači misle da je vjerojatnije da ćete smisliti nešto pametno.

Potpuno dosadan zadatak, s druge strane, čini se da ne sputava vaše misli dovoljno da generiraju kreativne ideje. Veća je vjerojatnost da ćete se omesti ili nastaviti razmišljati o izvornom problemu.

"Recite da ste zapeli na problemu. Čime se baviš? Vjerojatno ne nečim zatupljujuće dosadnim poput gledanja boje kako se suši. Umjesto toga, radiš nešto što te zanima, poput šetnje, vrtlarenja ili tuširanja. Sve su te aktivnosti umjereno zanimljive", objašnjava Irving.

Povijesno gledano, eksperimenti o učinku tuša dali su nedosljedne rezultate. Neka su istraživanja otkrila da 'nezahtjevan zadatak' pušta mozak da luta i omogućuje kreativnost da teče. Ali druge studije nisu uspjele ponoviti nalaze.

Irving misli da je to zbog nedostataka u eksperimentalnom dizajnu. Mnoga prošla istraživanja povezivala su lutanje uma s dosadom, dok u stvarnosti stvaranje neobičnih ideja može zahtijevati suptilnu ravnotežu između slobodnog i fokusiranog razmišljanja.

"Oni zapravo nisu mjerili lutanje uma. Mjerili su koliko su sudionici rastreseni", kazao je.

Razni eksperimenti

Studija iz 2015., primjerice, otkrila je da kada osoba ima previše misli koje nisu povezane sa zadatkom, to može otežati pronalaženje kreativne inspiracije. Drugim riječima, u jednom trenutku nesputane misli postaju neproduktivne.

Štoviše, mnogi su prošli eksperimenti koristili različite vrste laboratorijskih zadataka odvlačenja pažnje koji se ne prevode dobro u stvarni svijet, poput klikanja brojeva na zaslonu računala.

Irving i njegovi kolege dizajnirali su dva nova eksperimenta kako bi nadoknadili ta ograničenja, piše Science Alert.

Prvi eksperiment temeljio se na 222 sudionika, od kojih su većina bile žene. U početnom ispitivanju ovi su sudionici dobili 90 sekundi da smisle što više alternativnih namjena za 'ciglu' ili 'spajalicu'.

Sudionici su potom nasumično raspoređeni na jedan od dva zadatka. Prva skupina je dobila upute da pogledaju zanimljivu trominutnu scenu iz filma Kad je Harry sreo Sally. Druga grupa je u međuvremenu gledala trominutni video muškaraca koji savijaju rublje.

Nakon video pauze, obje su grupe neočekivano dobile dodatnih 45 sekundi da dodaju još ideja svom izvornom zadatku. Kreativnost njihovih odgovora istraživači su ocjenjivali na temelju broja ideja koje su generirali, a novost ideja na temelju originalnosti.

Na kraju, sudionici su izvijestili koliko im je um lutao tijekom video segmenata. Naposljetku, autori su otkrili da je tijekom zanimljivog videa lutanje uma bilo pozitivno povezano s kreativnijim odgovorima.

Dobrobiti dosade, s druge strane, nisu izgleda bile vođene lutanjem uma. Nakon gledanja videa o pranju rublja, sudionici su iznijeli manje neobičnih ideja od druge grupe.

"Ovi rezultati sugeriraju da različite vrste razmišljanja pokreću kreativnu inkubaciju tijekom angažiranih i dosadnih zadataka. Dok zanimljivi zadaci dovode do produktivnog lutanja uma, dosadni zadaci mogu biti korisni jer omogućuju osciliranje između razdoblja usredotočenosti a ipak neograničen", kažu znanstvenici.

Drugi eksperiment je ponovio prvi eksperiment među 118 sudionika, ali ovaj put je jednoj polovici grupe izričito rečeno da će se vratiti izvornom zadatku nakon videa, dok je drugoj polovici dana samo 'nejasna' naznaka da bi to moglo pojaviti se.

Nakon toga, sudionici su izvijestili koliko im se video zapisi dopadaju.

Rezultati drugog eksperimenta podupiru središnje nalaze iz prvog eksperimenta. Naime, oni sugeriraju da lutanje uma, ili slobodno kretanje misli, olakšava stvaranje novih ideja, "ali samo tijekom umjereno angažirane aktivnosti koja stavlja određena ograničenja na misao."

Zanimljivo, kada su sudionici znali da se moraju vratiti izvornom zadatku, generirali su više ideja tijekom dosadnog videa, ali s nižim rezultatima kreativnosti.

To sugerira da su još uvijek razmišljali o izvornom zadatku tijekom scene pranja rublja. Filmska scena, s druge strane, bila je dovoljno ometajuća da sudionicima omogući stvaranje zanimljivih veza između oba zadatka.

Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se istražilo 'zašto' učinka tuširanja, ali ovi novi rezultati daju nam bolju ideju o tome 'kako' nam blago angažirani zadaci, poput tuširanja, mogu pomoći u stvaranju kreativnih misli u stvarnom svijetu.