Mozak može podjetinjiti od previše pornografije

Pornografija je postojala tokom cijele zabilježene istorije, transformišući se s uvođenjem svakog novog medija. Stotine seksualno eksplicitnih freski i skulptura pronađene su u ruševinama Pompeja.

Od pojave interneta, korištenje pornografije je poraslo do vrtoglavih visina. Pornhub, najveća besplatna pornografska stranica na svijetu, imala je preko 33,5 milijardi posjeta samo tokom 2018. godine.

Nauka tek počinje otkrivati ​​neurološke posljedice konzumiranja pornografije. 

Ali, već je jasno da mentalno zdravlje i seksualni životi široke publike trpe katastrofalne posljedice. Od depresije do erektilne disfunkcije, čini se da pornografija uništava živčane veze sa strašnim posljedicama.

Naučnici su proučavali neuralne veze koje su u osnovi procesa učenja i pamćenja. 

Svojstva video pornografije čine je posebno snažnim okidačem za plastičnost, sposobnost mozga da se mijenja i prilagođava kao rezultat iskustva. 

U kombinaciji s pristupačnošću i anonimnošću konzumacije online pornografije, osjetljiviji smo nego ikad na njene hiper stimulišuće učinke, piše IFL Science.

Učinci konzumiranja pornografije

Dugoročno gledano, čini se da pornografija stvara seksualne disfunkcije, posebno nemogućnost postizanja erekcije ili orgazma s partnerom u stvarnom životu. Čini se da su kvalitet braka i predanost romantičnom partneru takođe ugroženi.

Kako bi pokušali objasniti te učinke, neki su naučnici povukli paralele između konzumacije pornografije i zloupotrebe materija. Kroz evolucijski dizajn, mozak je ožičen tako da na seksualnu stimulaciju reaguje valovima dopamina. 

Ovaj neurotransmiter, najčešće povezan s iščekivanjem nagrade, takođe djeluje na programiranje sjećanja i informacija u mozgu. Ovo prilagođavanje znači da kada tijelo nešto zahtijeva, poput hrane ili seksa, mozak pamti gdje se treba vratiti kako bi iskusio isti užitak.

Umjesto da se okrenu romantičnom partneru radi seksualnog zadovoljstva ili ispunjenja, naviknuti korisnici pornografije instinktivno posežu za svojim telefonima i prenosnim računarima kada želja dođe. Dalje, neprirodno jake eksplozije nagrade i zadovoljstva izazivaju neprirodno jake stepene navikavanja u mozgu.

"Porno scene, poput materija koje izazivaju ovisnost, hiper stimulišući su okidači koji dovode do neprirodno visokih nivoa lučenja dopamina. To može oštetiti dopaminski sistem nagrađivanja i ostaviti ga bez reakcije na prirodne izvore zadovoljstva. Zbog toga korisnici počinju osjećati poteškoće u postizanju uzbuđenja s fizičkim partnerom", pojašnjava psihijatar Norman Doidge.

Izvan disfunkcije

Desenzibilizacija našeg sklopa nagrađivanja priprema pozornicu za razvoj seksualnih disfunkcija, ali posljedice tu ne završavaju. Studije pokazuju da promjene u prenosu dopamina mogu olakšati depresiju i anksioznost. U skladu s ovim opažanjem, konzumenti pornografije prijavljuju veće simptome depresije, niži kvalitet života i lošije mentalno zdravlje u poređenju s onima koji ne gledaju pornografiju.

Drugo uvjerljivo otkriće u ovoj studiji jeste da kompulzivni konzumenti pornografije žele i trebaju više pornografije, iako im se nužno ne sviđa. Ova nepovezanost između želje i sviđanja je obilježje disregulacije sklopa nagrađivanja.

Sljedeći sličnu liniju istraživanja, istraživači s Instituta Max Planck u Berlinu, Njemačka, otkrili su da je veća upotreba pornografije povezana s manjom aktivacijom mozga kao odgovor na konvencionalne pornografske slike. To objašnjava zašto korisnici prijeđu na ekstremnije i nekonvencionalnije oblike pornografije.

Svako izobilje vremenom dosadi pa se traže jači poticaji

Analitika Pornhub otkriva da je konvencionalni seks sve manje zanimljiv korisnicima i da ga zamjenjuju teme poput incesta i nasilja.

Perpetuacija seksualnog nasilja na internetu posebno je zabrinjavajuća, jer stope incidenata u stvarnom životu mogu eskalirati kao rezultat toga. Neki naučnici taj odnos pripisuju djelovanju neurona ogledala. 

Ove moždane stanice su prikladno nazvane jer se aktiviraju kada pojedinac izvodi radnju, ali i dok posmatra istu radnju koju izvodi neko drugi.

Regije mozga koje su aktivne kada neko gleda pornografiju iste su regije mozga koje su aktivne dok osoba ima seks. Marco Iacoboni, profesor psihijatrije na Kalifornijskom univerzitetu u Los Angelesu, nagađa da ovi sistemi imaju potencijal za širenje nasilnog ponašanja: "mehanizam ogledala u mozgu takođe sugeriše da smo automatski pod uticajem onoga što opažamo, predlažući tako vjerovatnu neurobiološku mehanizam zaraze nasilnog ponašanja.”

Iako spekulativna, ova predložena povezanost između pornografije, neurona ogledala i povećanih stopa seksualnog nasilja služi kao zlokobno upozorenje. Iako velika konzumacija pornografije možda neće dovesti gledaoce do mučnih ekstrema, vjerovatno će promijeniti ponašanje na druge načine.

Moralni razvoj

Korištenje pornografije povezano je s erozijom prefrontalnog korteksa regije mozga u kojoj se nalaze izvršne funkcije poput morala, snage volje i kontrole nagona.

Kako bismo bolje razumjeli ulogu ove strukture u ponašanju, važno je znati da ona ostaje nerazvijena tokom djetinjstva. Zbog toga se djeca bore s regulisanjem svojih emocija i nagona. 

Oštećenje prefrontalnog korteksa u odrasloj dobi naziva se hipofrontalnost, što predisponira pojedinca da se ponaša kompulzivno i donosi loše odluke.

Pomalo je paradoksalno da zabava za odrasle može vratiti naš mozak u "maloljetno" stanje. 

Mnogo je veća ironija u tome što, iako pornografija obećava zadovoljiti i pružiti seksualno zadovoljstvo, ona zapravo radi suprotno.