"Dragi dnevniče": Dvije riječi koje sve manje koristimo

Leonardo da Vinči, Mark Tven i Ana Frank autori su nekih od najpoznatijih dnevnika u ljudskoj istoriji. Abdullah Hastaoglu iz Turske možda nije imao tako uzbudljiv život kao prethodno nabrojani, ali ono u čemu ih je nadmašio je u sljedećem - on svoj dnevnik vodi mnogo duže. Koliko, saznajte u priči koja slijedi.

Dragi dnevniče... dvije riječi koje sve manje i manje čujemo da se koriste. Istina, tehnološki napredak u posljednjih nekoliko decenija umanjio je praksu vođenja dnevnika, ali to nije slučaj sa Abdulahom Hastaogluom iz Turske.

Posljednjih 70 godina Abdulah svakodnevno, bez prekida, bilježi sve ono što mu se desi.

"Svaki dan zapisujem. Ako mi je neko došao u goste, ja i to zapišem. Uživam u tome. Pišem i o kiši i snijegu."

Praksu je započeo 1953. godine, kada je po prvi put u životu napustio svoje rodno selo zbog služenja u vojsci. Nakon služenja vojnog roka vratio se u svoje selo gdje i dan danas živi sa suprugom, sinom i njegovom porodicom.

Priče u njegovom dnevniku pune su zapisa o vremenskim prilikama, ljudima koje je upoznavao, ljudima koji su preminuli ili djeci koja su se rodila. Sada već u poznim godinama, Abdullah nastavlja da piše svako veče - a pisao je čak i tokom boravka u bolnici. Tokom godina su ga posjećivali i pojedini akademici u želji da sačuvaju njegove spise.

Njih će svakako sačuvati Abdullahov sin Mustafa, kao uspomenu na život koji je živio, kako on kaže, punim plućima.