Preminuo režiser Jean-Luc Godard, velikan francuskog novog vala

Jean-Luc Godard, francusko-švajcarski režiser koji je bio ključna figura u Nouvelle Vagueu, filmskom pokretu koji je revolucionirao kinematografiju kasnih 1950-ih i 60-ih, preminuo je u 92. godini, izvijestile su francuske novine Libération.

Najpoznatiji po svom ikonoklastičkom, naizgled improviziranom stilu snimanja, kao i nepokolebljivom radikalizmu, Godard je ostavio trag nizom sve više politiziranih filmova u 1960-ima, prije nego što je posljednjih godina uživao u nevjerojatnom oživljavanju karijere, s filmovima kao što su Film Socialisme i Goodbye jeziku dok je eksperimentirao s digitalnom tehnologijom, piše Guardian.

Rođen u Parizu 1930., Godard je odrastao i išao u školu u Nyonu, na obalama Ženevskog jezera u Švicarskoj. Nakon što se nakon završetka školovanja 1949. godine vratio u Pariz, Godard je pronašao prirodno stanište u intelektualnim 'kino-klubovima' koji su nakon rata procvjetali u glavnom gradu Francuske i pokazali se kao lonac francuskog novog vala.

Nakon što je upoznao kritičara Andréa Basina i buduće kolege redatelje Françoisa Truffauta, Claudea Chabrola i Jacquesa Rivettea, Godard je počeo pisati za nove filmske časopise, uključujući Bazinov Cahiers du Cinema koji će uskoro postati utjecajan.

Godard je od samog početka djelovao nesvjesno, braneći tradicionalno holivudsko snimanje filmova i promovirajući osobe poput Howarda Hawksa i Otta Premingera umjesto modernijih likova. Godard je također imao poštovanje prema Humphreyju Bogartu, nešto što će doći do izražaja u njegovom prvom igranom filmu, Bez daha iz 1960. godine.

Počeo s kratkim filmovima

Prije toga, međutim, Godard je olakšao svoj put u filmsko stvaralaštvo kroz niz kratkih filmova, kao što su Charlotte i Véronique, ili Svi se dječaci zovu Patrick iz 1957., koji je predodžba njegovog labavog, naizgled traljavog stila snimanja filmova.

Godard je 1960-ih velikom brzinom napravio niz temeljnih filmova. Njegov sljedeći film, Le Petit Soldat, sugerirao je da francuska vlada odobrava mučenje, te je bio zabranjen do 1963., ali to je također bio film na kojem je Godard upoznao svoju buduću suprugu, Annu Karinu, kao i skovao svoj najpoznatiji aforizam, "Kino je istina pri 24 sličice u sekundi.”

Ostali istaknuti filmovi uključivali su A Woman Is a Woman, samoreferentni hommage hollywoodskom mjuziklu, u kojem je ponovno glumila Karina, zajedno s Belmondom, te osvojio više berlinskih nagrada; ekstravagantni, epski film-o-stvaranju filma Contempt, s Michelom Piccolijem, Brigitte Bardot, Jackom Palanceom i Fritzom Langom; i Alphaville, bizaran hibrid filma noir i znanstvene fantastike.

Do 1965. njegov brak s Karinom završio je razvodom; njihov posljednji zajednički dugometražni film bio je Made in USA, hommage američkoj pulp fikciji koja je naišla na probleme s autorskim pravima u SAD-u. Godard je u to vrijeme također bio u potpunosti poistovjećen s revolucionarnom politikom tog doba, a njegovo filmsko stvaranje odražavalo je to: osnovao je filmski kolektiv nazvan po Dzigi Vertovu, sovjetskom redatelju Čovjeka s filmskom kamerom, koji je pomogao zatvoriti dolje na filmskom festivalu u Cannesu 1968. u znak suosjećanja sa studentskim nemirima u Parizu.

Suradnica mu postaje partnerica

Godard je 1970. upoznao redateljicu Anne-Marie Miéville koja će postati stalna suradnica, a kasnije i partnerica nakon raspada njegovog drugog braka s Anne Wiazemsky, koja je glumila u Godardovoj studiji studentskih radikala iz 1967., La Chinoise.

Kako su 70-e odmicale, Godardovi oštri politički i intelektualni stavovi počeli su gubiti svoj pečat, a njegov je rad smanjio utjecaj u 1980-ima,  iako je, nevjerojatno, njegov film Kralj Lear iz 1987. rekonfiguriran u postapokaliptičnu farsu koja prikazuje gangstera tzv. Learo, financirali su Cannon Films specijalisti za akcije.

Njegov dugometražni film U slavu ljubavi iz 2001. označio je povratak, odabran za filmski festival u Cannesu, dok je film Socialisme iz 2010. prethodio dodjeli počasnog Oscara 2010.

Njegov film Zbogom jeziku iz 2014. osvojio je veliku filmsku nagradu, nagradu žirija u Cannesu, a Image Book, koji je odabran za filmski festival u Cannesu 2018., dobio je jednokratnu "posebnu Zlatnu palmu" .