Održana komemoracija Žarku Lauševiću: Tuga u pozorištu

Komemoracija povodom smrti Žarka Lauševića (1960-2023) održana je danas u ispunjenom Jugoslovenskom dramskom pozorištu (JDP), odakle je glumac ispraćen dugotrajnim, višeminutnim aplauzom prisutnih, poustajalih u dostojanstvenoj tišini.

Pored članova porodice, komemoraciji su prisustvovali brojni glumci, saradnici, prijatelji, poštovaoci i ličnosti iz javnog i kulturnog života, među kojima su bili i ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić, pisac Vuk Drašković i drugi.

U uvodnom obraćanju, direktorka JDP-a Tamara Vučković Manojlović je podsetila da je Laušević prvi put zaigrao u pozorištu 1981. godine, da je potom ostvario brojne zapažene uloge, i talentom i umećem je obeležio istoriju JDP-a.

"Žarkov život je bio jedinstven baš kao i talenat", rekla je Vučković Manojlović.

Upitavši se čime bi opisali Lauševićev dar i šta ga je činilo "tako velikim", glumac Voja Brajović je rekao da je "imao - ono".

"Ko to može da opiše riječima? Teško. Zato su ga tako voljeli", rekao je Brajović, koji je dodao da "zbog antičke tragedije mi sad govorimo o njemu umjesto da on odavde decenijama isijava svoj dar igrajući u Šekspiru, Čehovu i SImoviću".

Glumac Irfan Mensur je rekao da će mu nedostajati razgovori koje je vodio sa Lauševićem u Njujorku, tekstovi koje mu je slao nedopisanih knjiga, sa pitanjem šta misli, kao i preporuke šta da čita, žute čarape koje je dobio od njega na poklon i zajedničke šetnje.

"Dragi moji, ode Žarko. Ja ne pristajem na to, jer nije fer", rekao je Mensur.

U video poruci, glumica Svetlana Bojković je podsjetila da je od prve predstave bio jasno da je "rođen veliki glumac", i da se 1993. godine desio "koban i tragičan događaj koji mu je bespoštedno promijenio život".

"Slijedila su suđenja, zatvor i kazna. Ali je još veća kazna bila njegovo samoispitivanje i vječito postavljano pitanje 'zašto, kako, da li je moralo da se desi?'", navela je Bojković.

Prema njenim riječima, tu dramu i tragediju Laušević je ispisao u četiri iskrene knjige, koje su dnevnik jedne robije, ali i "put i težnja ka sopstvenom iskupljenju".

"Poslije mukotrpnog lutanja vratio se ponovo da zablista u punom sjaju svojim glumačkom i životnom zrelošču. Svi smo mu se divili, voljeli ga i cijenili, a onda je došla opaka bolest koja ga je odnijela", rekla je Bojković.

Glumac Milutin Karadžić se prisjetio mladalačkih dana u Podgorici i početka igranja u amaterskom glumištu, poručivši: "Dobri moj kume, putuj sa anđelima".

Glumac Dragan Bjelogrlić je poručio da "kada ode najveći, svijet zastane", i prisejtio se da se sa Lauševićem posljednji put sastao prije manje od mjesec na terasi bolničke sobe u bolnici Bežanijska kosa, gdje su pričali dugo i polako, a taj dan će pamtiti kao jedan od najljepših u životu.

Istakavši da je Laušević "imao jedinstvenu umjetničku snagu koja ga je nosila kroz život", Bjelogrlić je primjetio da  kao da je "neko viši u njemu izabrao junaka antičke drame, koja če odslikati vrijeme u kome živimo", i dodao da je dostojanstveno i "suvereno nosio ulogu tragičnog junaka zlog vremena".

Rediteljka i dramaturg Vida Ognjenović je rekla da je Laušević nedavnim pojavljivanjem i poklonom sa ostalima iz glumačke ekipe filma "Heroji Halijarda", na premijeri u beogradskoj MTS dvorani, "naslutio blizinu svog odlaska".

"Uz povike i skandiranje iz sale opraštao se posljednjim snagama od svjetala pozornice. Stajao je nasmiješen, osvijetljen blagošću i ljepotom, dok su ga zapljuskivale salve aplauza", navela je Ognjenović.

Prema njenim riječima, Laušević je "došao među nas iz svoga mitonosnog svijeta i postao mitska pozorišna pojava".

Glumac Svetozar Cvetković se prisjetio nekoliko epizoda iz druženja i rada sa Lauševićem, među kojima je bilo snimanje filma "Nož" u Hercegovini, gdje je glumac primijetio spomenik u ratu poginulim mladićima.

Poslednji put se publici poklonio pre 37 dana: Otkriven uzrok smrti Žarka Lauševića
Laušević je primetio da je spomenik podigao otac jednog od poginulih, sa istim imenom kao otac jednog od dvojice mladića koje je ubio posle tuče u Podgorici 1993. godine.

Osvrćući se na životnu sudbinu svog kolege, Cvetković se na kraju zapitao: "Da li je zavisilo samo od Žarka?"

Marić je rekao da je za njega Laušević pre svega bio veliki glumac, o čemu svedoče sve uloge, poštovanje i divljenje ljudi iz struke i publike.

"Bio si neko ko je umeo da dostojanstveno i hrabro nosi život na leđima, koliko god bio težak", poručio je Marić.

Divac i Stojaković su voleli Lauševića: Zajedničke večere u Ćiprijaniju ostaju lepa uspomena
Glumac Petar Božović se prisetio kako je bio zamolio mladog Lauševića da mu donese čašu vode, ali je ovaj uzbuđen zbog prijema na akademiji to zaboravio, i setio se godinama kasnije sa pitanjem: "Pa, da ti donesem onu vodu?", izazvavši smeh prisutnih u JDP-u.

Svoja sećanja na Lauševića, Božović je okončao stihovima njemu u čast i uzdahom: "Odlete nam Žare".

Ispraćaj i kremacija posmrtnih ostataka Žarka Lauševića je u 14.00 na Novom groblju u Beogradu.