Tri dana u jednoj seoskoj kafani: Neviđeno folk snoviđenje

Iza nas je i drugo takmičarsko veče Teatar festa "Petar Kočić", a pred banjalučkom publikom, igrala je predstava "San o zavičaju (neviđeno folk snoviđenje)" nastala po ideji pjesama Šabana Šaulića.

Tri dana u jednoj seoskoj kafani. Tamo je bila i naša Sanja Krasić Božić. Tri sata iza ponoći. Kazaljke već odavno spavaju. Tek sumorna beskonačnost otkucava prolaznost još sumornijeg života.

Tri dana u jednoj seoskoj kafani. Ekipa sumornija i od života. Od onog, kako ga od milja zovu - Kol, koji je ‘s namjerom pošao u veliki grad’ do onih, čiji se život dijeli na vrijeme poslije njegovog odlaska i na ono, koje ih čeka po njegovom povratku.

"To je jedan čovjek koji je otišao u Ameriku tražeći bolje sutra, međutim, nije se desilo to što je on želio. On je mislio da vrijedi, jer je bio najbolji u selu", priča glumac Marko Radojević, koji je u predstavi igrao Konstantina Kola Vitasa.

Jedna devojka, jedna majka, jedna sestra. Jedan čuvar krava bez krava. Jedan negativac. I još malo nesnađenih. Jedan kralj narodne muzike. Gorki osjećaj koji ostaje, daleko u nama, kada se zavjese spuste.

Sve to je jedan “San o zavičaju”.

"Mislim da postoji i nešto što je izlaz iz svega toga, jer na kraju ipak pobijedi život. Kakav god da je taj život, on se nastavlja", ističe režiser Milan Nešković.

Čašicu gorčine, obojene nesvakidašnjim humorom, ispila je publika, koja je, dijeleći scenu sa glumcima, i sama bila gost kafane u selu Vladimirci. Bez dramskog raspleta, ali uz pregršt unutrašnjih i uvoda i zapleta i raspleta, stigli smo do konačnog fajronta. Ili, bolje rečeno, do konačnog povratka u zavičaj, u kojem je sve ostalo isto, a zapravo ništa isto nije.