Kina-Tajvan: Šta smo naučili iz pekinških vježbi oko ostrva?

Dopisnici BBC-ja analiziraju značaj kineskih vojnih vježbi bojeve vatre oko ostrva i o tome kako ih dvije strane vide.

Stephen McDonell, Beijing

Tvrdolinijaši u gornjim ešalonima kineske Komunističke partije vjerojatno bi bili prilično zadovoljni time gdje ih je posjeta Nancy Pelosi dovela. Pelosi im je dala priliku i oni su je iskoristili. Niz ekstremnijih vojnih mjera oko Tajvana sada je gurnut u područje "prihvatljivosti". Ovi potezi - uključujući ispaljivanje projektila iznad ostrva - postali su "prihvatljivi" ne zato što ih međunarodna zajednica odobrava, već zato što su se dogodili, a Peking se izvukao s tim.

Svaki put kada Narodna oslobodilačka vojska (PLA) približi avione, to postaje novi standard.

Štaviše, samu ideju da bi kopnena Kina jednog dana mogla napasti Tajvan kako bi silom zauzela teritoriju sada smatra većom mogućnošću mnogo više Kineza.

Opet, ovo se smatra pobjedom za one koji žele da se to dogodi.

O drugim, miroljubivijim strategijama za postizanje onoga što je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi opisao kao "povratak Tajvana u domovinu" trenutno se ne raspravlja ili bar ne detaljno.

Sporedna korist od ove velike paljbene predstave od strane PLA-a takođe je bila ubrzanje globalnog uvjerenja da je kineski vojni uspon nezaustavljiv, a to bi moglo zastrašiti susjede u jugoistočnoj Aziji koji imaju suparnička prava na Južno kinesko more.

Strateško planianje

Ove velike vojne vježbe zahtijevale su određeno planiranje. Teško je zamisliti da su ih se generali dosjetili, odjednom, kad je procurilo da gospođa Pelosi planira posjetiti Tajvan.

Čini se vjerovatnijim da su planove imali spremne i izvukli ih iz ladice jer im se ukazala prilika.

Kao što je jedan nasmijani nacionalist u Pekingu rekao kad su ga prošle sedmice intervjuisali na ulici, "Hvala drugarice Pelosi"!

Ipak, bilo bi opasno ako bi kineska vlada postala previše zaokupljena vlastitom ratobornom retorikom i počela uvjeravati samu sebe da bi zauzimanje i držanje Tajvana moglo biti relativno lako - a ne težak, krvav, katastrofalan događaj.

Neki analitičari čak misle da su te ratne igre pomogle tajvanskoj i američkoj vojsci u pripremi obrambenih strategija za obranu bilo kakvog napada s kopna.

Ali vježbe nisu bile dovoljne za vladu predsjednika Xi Jinpinga. U petak naveče ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da Kina obustavlja saradnju sa SAD-om na području prekograničnog kriminala, uključujući narkotike, i pomorske sigurnosti; i da će svi američki i kineski vojni dijalog na visokom nivou biti pauzirani.

Američki mediji takođe su izvijestili da kineska strana nije odgovorila na pozive američkog ministra obrane Lloyda Austina i generala Marka Milleya, predsjednika Združenog stožera.

Ključno, Peking je suspendovao saradnju s Washingtonom o klimatskim promjenama. Najveći svjetski emiteri ugljenika ne govore.

Napetosti su svakako porasle nakon posjete gospođe Pelosi, ali izgleda da se vladi Xija to sviđa - barem za sada.

Rat riječima

Rupert Wingfield-Hayes, Taiwan

Posljednjih nekoliko dana velika pažnja bila je usmjerena na vojni vatromet oko Tajvana. Ali jednako su važne riječi iz Pekinga koje su pratile te vježbe.

Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi ukazao je na malu skupinu tajvanskih političara koje je nazvao "tajvanskim separatističkim snagama".

Na vrhu ove liste je tajvanska predsjednica Tsai Ing-wen. Ministar Wang nazvao ju je "nedostojnim potomkom kineske nacije" - drugim riječima, izdajnikom.

Cilj je pokušati odvojiti masu Tajvanaca, za koje Peking kaže da nisu neprijatelji, od male "klike" za koju tvrdi da pokušava otrgnuti Tajvan od matice.

Problem za Peking je što je ova verzija Tajvana potpuno u suprotnosti sa stvarnošću. Nedavne ankete pokazuju da se ogromna većina Tajvanaca protivi bilo kakvom ujedinjenju s Kinom, a velika i rastuća većina sebe smatra "Tajvancima", a ne "Kinezima".

Prema Wang Yiju - to je zato što je vlada Tsai Ing-wena dala "sve od sebe kako bi promicala desinicizaciju" i pokušavala stvoriti "dvije Kine" ili "jednu Kinu, jedan Tajvan".

Zbog toga smo čuli kineskog ambasadora u Francuskoj kako kaže da će nakon što se Tajvan "ponovno ujedini" s Kinom, Tajvancima "trebati preodgoj". Prema njegovim riječima, njima je "ispran mozak" da povjeruju da nisu Kinezi.

Opet, ovo je potpuno u suprotnosti sa stvarnošću. Tajvan je otvoreno društvo u kojem ljudi mogu slobodno čitati šta žele, misliti šta žele i glasati za koga žele.

Pitanje je sada: kakav će učinak sve ovo imati?

Cilj Pekinga je prestrašiti Tajvance da glasaju protiv stranke predsjednika Tsaija na sljedećim izborima 2024. Željeli bi vidjeti više Kini prijateljski KMT (Kuomintang) ponovno na vlasti, piše BBC.

Kina takođe otvoreno prijeti tajvanskim poslovnim čelnicima, od kojih mnogi imaju velika ulaganja u kineskom kopnu. Rečeno im je da moraju "odabrati pravu stranu".

Peking je već pokušao s ovakvim taktikama, ali nisu bile baš uspješne. Mnoge tajvanske kompanije biće povrijeđene sankcijama Pekinga, posebno proizvođači voća. Turistička industrija već je pogođena kineskim embargom na turiste s kopna koji dolaze u Tajvan.

Ali ako su dokazi iz posljednjih nekoliko dana išta što se može zaključiti, čini se da će stavovi Tajvana prema Pekingu još više očvrsnuti.