Predstavljena "baza preletača": Ko i zašto mijenja volju naroda?

Pojam “politički preletač” sve češće čujemo, ali i sve češće viđamo u praksi. Odnosi se na odbornike ili poslanike, koji su na izborima dobili mandat na listi jedne političke partije, a nakon toga, u istom mandatnom periodu, prešli u drugu političku partiju.

Ova negativna pojava vremenom se kod naroda počela percipirati kao normalna.

O koliko masovnoj pojavi se radi dovoljno je navesti podatak da je u aktuelnom sazivu Narodne skupštine Republike Srpske čak 22 poslanika od ukupno 83, promijenilo političku partiju ispred koje su izabrani i prešli su u redove druge političke partije.

Ovo je samo jedan od podataka do kojeg su došli članovi “Restart Srpska” koji su napravili bazu političkih preletača od 2018. godine do danas.

“Razlog što nismo išli još jedan period unazad jeste što je broj preletača ogroman da se to prosto nije moglo uraditi da se čak ni oni koji su prelijetali ni njihovi prijatelji i kolege više ne sjećaju gdje su sve i koliko prelijetali", kaže Stefan Blagić.

Baza koju su napravili sadrži više od 110 imena na nivou Republike Srpske - entitertski nivo i nivo jedinica lokalne samouprave, ljudi koji su prelazili iz jedne partije u drugu.

U Restartu su uvjerenja da je prije 15 godina u RS postojao veći stepen demokratije nego što je to danas. Ukazuju kako mnogi preletači ustvari kradu volju građana, odnosno biračkog tijela.

“Da je ovo neko normalno društvo rekli bismo možda su promijenili svoje politike, ideologije, međutim, jasno je da se to čini gotovo isključivo iz koristi. Najviše zabrinjavaju slučajevi duplih preletača, gdje su ljudi prelazili iz opozicije u vlast, gdje ta stranka u koju su prešli ponovo postane opozicija pa su ti isti parlamentarci prelazili ponovo u vlast. To se sve radi za vrijeme jednog mandata. Kao krunski primjeri su Andrea Dorić (SP) i Slavko Gligorić. Međutim, sa Gligorićem je situacija malo čudnija jer je prešao prvo u nezavisni klub pa tek onda u Socijalističku partiju”, kaže Blagić.

Rješenje

Čak se i razvijene demokratije suočavaju sa ovim problemima, a Blagić kaže da bi za početak dobro rješenje bilo da u prvih osam mjeseci mandat pripada stranci, a nakon toga poslaniku/odborniku.

“Došli smo do jednog interesantnog rješenja - pošto je u prvih osam mjeseci mandata identifikovan najveći stepen prelaska, čak 80 odsto, da mandat prvih osam mjeseci pripada partiji, nakon toga mandat da opet pripada poslaniku. Nije idealno rješenje ali idealnog rješenja inema”, navodi Blagić.

Politikolog i član Restarta Velizar Antić upozorava da prelijetanje iz jedne u drugu partiju nije normalno, ali je našem društvu postalo normalno i prihvatljivo.

“Da se ovi preleti dešavaju iz neke ideološke ubijeđenosti, da čovjek preleti iz bliske partije ideološki u blisku partiju, to ne bi bilo toliko loše, ali se dešava da pređu iz desne u totalno lijevu ideologiju, tu definitivno onda nešto nije u redu”, smatra Antić.

Dodaje da je ova pojava kao neke “dječije bolesti demokratije koje moraju da se prođu, ali to svakako nije dobro”.

“Šalje se loša poruka, jer ljudi ionako ne izlaze na izbore. Ovakvim stvarima još više neće izlaziti, ovo loše utiče i narod se povlači iz tog polja što nikako nije dobro. Kolika je masovnost te pojave govori i to da je skoro trećina poslanika u NSRS promijenila stranački dres i to najviše iz opozicije u vlast, gdje se tom pojavom bukvalno mijenja volja naroda”, kaže Antić.

Kako je sve počelo?

Iako se naše društvo suočava sa promjenama stranačkih dresova još od uspostavljanja višestranačja početkom devedesetih godina prošlog vijeka, ova negativna pojava je svoju ekspanziju doživjela tek nakon izbora 2014. godine, kada su dva politička bloka u RS imala gotovo izjednačen rezultat. 

Tadašnji saziv republičkog Parlamenta obilježila je afera „dva papka“ u čijem središtu je bila aktuelna predsjednica RS Željka Cvijanović i tajno snimani razgovor u kojem govori o poslanicima koji bi trebali da „promijene stranu“. 

Iako je „papcima“ nazvala poslanike Napredne Srpske, Adama Šukala i Gorana Đorđića, koje je ocijenila nedovoljno pouzdanim partnerima, pomenuti rogobatni naziv zakačen je uz imena Ilije Stevančevića i Vojina Mitrovića, koji su već na prvoj sjednici uskratili podršku opoziciji te se svrstali uz većinu predvođenu SNSD-om. Podsjećamo, Stevančević, tadašnji predsjednik PUP-a, mandat je dobio sa liste opozicionog SDS-a Mitrović sa liste NDP-a. 

Ostalo je „istorija“. Stopama pomenutog dvojca potom su krenuli SDS-ovi Slavko Dunjić, Nenad Stevandić, Darko Banjac, Zlatko Maksimović i Simuna Žakula, te PDP-ov Zoran Pologoš. U istom bloku ostala je Neda Petrić, koja je SRS RS zamijenila DNS-om, a prelazak iz vlasti u opoziciju priredio je samo socijalista Nedeljko Milaković, koji se samo nekoliko mjeseci pred izbore 2018. godine pridružio SDS-u. 

Slična situacija je bila i na nivou BiH. SDS su napustili poslanici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Borislav Bojić i Đorđo Krčmar, kao i Ognjen Tadić, delegat u Domu naroda BiH, a svi su ubrzo imenovani za potpredsjednike DNS-a. Zanimljiv je bio slučaj Jovana Vukovljaka koji je mandat osvojio sa liste DNS-a, ubrzo nakon što je SDS formirao vlast na nivou BiH priključio njihovom klubu ali i vratio u DNS pri kraju mandata sa drugim pomenutim „preletačima“ iz najveće opozicione stranke u RS.

Mandat da pripada stranci

Isti dan kada je predstavljena baza preletača (i to ne svih jer po riječima pokretača izrade ove baze nije bilo moguće prikupiti sva imena), oglasio se i predsjednik SNSD Milorad Dodik. On je predložio da mandat treba pripadati stranci, a ne osobi koja je izabrana u zakonodavnu instituciju.

Time bi se, smatra Dodik, smanjila politička korupcija. Napomenuo je da parlamentarci mijenjaju stranke i zbog malih svađa.

"Ne treba imati iluzije da se to neće dešavati poslije ovih izbora. Sada treba izmjeriti šta je društveno prihvatljivije", poručio je Dodik.

Ideju da mandat pripada partiji ranije su predlagali i funkcioneri drugih partija, prije svega opozicije, ali na realizaciji ideje nije započeto ništa konkretno.