Biljana Plavšić za UNU: Srbi su podlegli diktaturama komunizma

Jutros od pet sati se sjećam, krcate sale, pritisak je bio nepodnošljiv, ali je bio mir...

U razgovoru za Unu bivša predsjednica Republike Srpske, i u vrijeme proglašenja Republike Srpske Bosne i Hercegovine, 9. januara 1992. godine, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Biljana Plavšić je rekla da je ta odluka bila iznuđena preglasavanjem i majorizacijom Srba.

"Nije Srbima palo na pamet da će doći rata, nije se moglo trpiti više ponižavanje, nismo mogli pustiti da nas gaze. Mi smo jedan, jedini cilj imali, a to je da se ne ponovi 41. godina", kaže Plavšić.

Napominje da su Hrvati prvi osnovali stranku (HDZ 17. jul 1989. u Zagrebu), pa onda Muslimani (SDA 26. maj 1990. godine).

"Onda su se Srbi uhvatili za glavu, pa neće ostati u Komunističkoj partiji zaboga. Ja nikada nisam bila u kounističkoj partiji, jer nisam mogla pristati na to da mi neko naređuje šta da mislim, šta da pričam, koje novine da čitam. Ući u tuđe kuće i stanove, ljude izbacivati za 20 minuta iz kuća i ući u tuđe što nije zarađeno i onda prihvatiti isto to – diktatura proleterijata. Tito je stvarao Jugoslaviju, stvarao kao jedan srbomrzac", objašnjava Plavšićka.

Dodaje da su Srbi dobro podlegli recepturama komunizma.

"Moj put je bio trnovit ali sam se zarekla da ću sve postići i bez partije, moji radovi su publikovani u stranim časopisima, bila sam dekan Prirodno matematičkog fakulteta u Sarajevu, sve sam postigla težim ali jedinim ispravnim putem", rekla je Plavšić.

Napominje i da godinama nije bila član SDS-a, ova stranka je imala svoj savjet, neformalno tijelo, u kojem su intelektualci iznosili svoje stavove.

"Za proglašenje Republike Srpske smo bili svi jedinstveni, jer je tada već postojao memorandum o otcjepljenju Bosne i Hercegovine od Jugoslavije".

Smatra da se razarenje Jugoslavije se pripremalo, od strane Evrope i Amerike, kada niko na ovim prostorima nije ni slutio da se to dešava. 

Djetinjstvo i veliki dio života provela je u Sarajevu, danas za ovaj grad kaže:

"Ne poželim nikada da odem u Sarajevo, jednu noć, dok sam bila predsjednik Republike Srpske, Širak (Žak) je poslao avion po mene da odem u Sarajevo. Vidjela sam puste ulice, vidjela sam jednog čovjeka sa fesom na glavi, a iza njega žena zamotana u feredž. Nije Sarajevo bilo. Mislila sam da je to jedino mjesto gdje sam mogla da živim, ali ta noć me je osvijestila", izjavila je Plavšić.

Biljana Plavšić je zajedno sa Momčilom Krajišnikom i Radovanom Karadžićem optužena za "stvaranje nemogućih uslova za život, progone i taktiku terora da bi podsticali nesrbe da napuste područja pod kontrolom Srba, deportaciju onih koji se opiru da odu i likvidaciju ostalih".

Plavšić je optužena 7. aprila 2000. godine za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine nad bosanskim Muslimanima i Hrvatima i teške povrede Ženevske konvencije 1991. i 1992. godine u BiH i to: dvije tačke za genocid, pet tačaka za zločine protiv čovječnosti, jedna tačka za kršenje pravila ili običaja rata.

Dobrovoljno se predala Tribunalu 10. januara 2001.godine, a 16. decembra 2002. sklopila je nagodbu sa Tribunalom i priznala tačku za zločine protiv čovječnosti za krivicu za progon Muslimana (Bošnjaka) i Hrvata u 37 opština u Bosni i Hercegovini i izrazila kajanje u zamjenu za odbacivanje sedam ostalih tačaka optužnice, uključujući i dvije za genocid.