Svjetski dan divljih vrsta, najveći problem za njih su ljudi

Treći mart je svjetski dan divljih vrsta. Tako ćemo mi kraj prognoze posvetiti svemu divljem. Divljim životinjama, divljim biljkama – ali i divljim ljudima koji im ne daju da nastave biti divlji.

Eksponencionalni porast broja ljudi u posljednjih 200 godina, zajedno sa dramatičnim tehnološkim napretkom doveli su do čudnog osjećaja izolacije od divljine. Kao da se živi svijet podijelio na nas... i na njih... Takav je osjećaj 364 dana u godini.

Danas ipak nije jedan od tih dana. 

Danas je Svjetski dan divljih vrsta. Svjetski dan – njih.

Divlje u ovom slučaju znači sve što ni na koji način nije vezano za ljude. Pri tome se misli na vrste koje žive u svom prirodnom staništu, izvan ljudskih naselja, i kojima je to prirodni ekosistem – odnosno vrste koje nisu ljudi donijeli tu nego su se tu nastanile prirodnim putem.

Ali rijetko ko od nas uopće ima priliku sresti se pravom pravcatom divljinom. Tome ne pomaže ni činjenica da je same divljine na svijetu sve manje i manje. 

UN-ov izvještaj iz prošle godine pokazuje da je u posljednjih 50 godina nestalo skoro 70% svih divljih vrsta na svijetu.

Tako da ćemo sad ignorisati naše probleme, i posvetiti se malo njihovim problemima. 

Koji su? 

Pa njihov problem smo najviše mi. Ilegalna sječa šuma. Uništavanje ekosistema. Trgovina divljim vrstama. Krivolov. Zabava. Pohlepa... Znate li da su tokom 70ih i 80ih godina gorile ubijane kako bi se od njihovih otvorenih šaka pravile pepeljare?

Zbog toga danas postoji tek nešto više od 1.000 pojedinaca planinskih gorila u divljini. Plavi Kitovi, vidre, tigrovi, orangutani, tasmanijski đavo i azijski slonovi – svi su u istoj opasnosti od izumiranja.

Čista voda, čist zrak, sva medicina, pa čak i sva nafta – stvari od kojih mi zavisimo, postoje isključivo zahvaljujući divljim vrstama. Možemo onda slobodno reći da mi – zavisimo od njih puno više nego oni od nas. Njihovo zdravlje jednako je našem zdravlju. Njihova bolest bila bi jednaka – našem kraju.