Romi stradaju, ali se ne broje

„Ja vječni kameni simbol, podsjećam te dragi posjetioče na 611 Cigana koji padoše kao žrtve fašističkog terora u toku velikog oslobodilačkog rata od 1941. do 1945. godine”, stoji na kamenom spomeniku u mjestu Žeravice  kod Gradiške koji je podignut u znak sjećanja na Rome ubijene u Drugom svjetskom ratu.

Pomenuti spomenik u Žeravici je za samo 611 stradalih Roma u tom mjestu a jedini je u Bosni i Hercegovini koji je podignut u sjećanje na Rome ubijene u pomenutom ratu. Iz Romske zajednice kažu da je u Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu stradalo preko 80 hiljada Roma, uglavnom žena, djece i starih.

Ni tim jedinim spomenikom nisu zadovoljni predstavnici Roma u BiH, kažu nisu zadovoljni onim što piše na spomeniku, a ni kako se on održava. Međutim, ne žele da puno govore o tome.

U Evropi veliki broj spomenika stradalim Romima

U Evropi postoji veliki broj spomenika podignut Romima stradalim u Drugom svjetskom ratu, a najveći je onaj u Berlinu.

Poručuju da je Njemačka jedina zemlja u Evropi koja je priznala genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu i izvinula se za to dok ostali, kažu, šute.

Stradanje Roma u Drugom svjetskom ratu obilježava se dva puta godišnje. Jednom obilježavaju Romi sami, a drugi datum je Međunarodni dan sjećanja na stradale Rome u Drugom svjetskom ratu i taj dan se obilježava 16. decembra.

Taj datum se obilježava jer je 16. decembra 1942. godine Hajnrih Himler izdao naredbu na osnovu koje je iz svih evropskih zemalja, pod okupacijom Italije i Njemačke, deportirano 26.000 Roma u logor Aušvic-Birkenau.

Plan nacista predviđao je eliminiranje Roma i Jevreja, isključivo na osnovu rasne pripadnosti, a ne kao ideoloških neprijatelja. Žene, djeca i starci ubijani su maljevima, kamama, sjekirama, čekićima i drugim sredstvima.

Procijenjeno je da je tokom Drugog svjetskog rata, ubijeno više od 500.000 Roma, ali konačni broj nikada neće biti utvrđen.

Na mjestu stradanja Jevreja, Srba, antifašista i drugih, u Donjoj Gradini nalazi se masovna grobnica u kojoj je tadašnja NDH pokopala oko 40.000 Roma, ubijenih maljevima, kamama, sjekirama, čekićima, sajlama i drugim sredstvima.

Od 40.000 Roma koliko je brutalno pogubljeno, većina su bila djeca, žene i starci.

Čekali 70 godina na izvinjenje

Čekalo se 70 godina da se čuju riječi izvinjenja koje je izgovorila potpredsjednica njemačkog parlamenta Claudia Roth 2014. godine. 

U spomen na taj događaj, Vijeće Europe je, na inicijativu brojnih romskih organizacija proglasilo drugi august Međunarodnim danom sjećanja na romske žrtve holokausta.

Tako Romi iz BiH, ali i drugih gradova Evrope 2. august svake godine obilježavaju kao Dan sjećanja na genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu.

U Donjoj Gradini spomenik za 40 hiljada Roma

Romi iz država bivše Jugoslavije idu u Donju Gradinu, kažu da tamo ima spomenik, ali i Romsko groblje na kojem je sahranjeno 16 hiljada Roma ubijenih u Drugom svjetskom ratu.

Dervo Sejdić, predsjednik Saveza Roma u BiH za portal UNA govori o stradanju njegovih sunarodnika, ali i o nebrizi zajednice za ovu populaciju.

„U Gradiškoj jeste podignut spomenik nakon Drugog svjetskog rata stradalim borcima partizanskih snaga, ali i Romima koji su pobijeni samo zato što su Romi. Taj spomenik postoji i  dan-danas. Istina nisam nešto najradosnije prihvatio da se na tom spomeniku upisuju i neke druge stvari, ali evo da ne  limitiram sad na pamet jer ne bih mogao reći šta to sve piše”, kaže Sejdić za naš portal.

Dodaje da spomenici stradalim Romima postoje i u Donjoj Gradini, gdje je stradalo preko 40 hiljada Roma, kako tvrde neki raniji istraživači.

„Imate i romsko groblje, gdje je u zadnjih sedam, osam godina izgrađen i memorijalni centar u području Uštice, odmah s druge strane rijeke Save u Republici Hrvatskoj i dio je  jasenovačkog predjela, gdje je kako neki istraživači tvrde, više od 16 hiljada Roma ukopano i sve su to masovne grobnice. Ono što treba reći da i prošli sistem (Jugoslavija), pa evo i danas ove novonastale države ne vode baš, niti računa, niti imaju na dnevnoj agendi  pitanje stradanja Roma. Nažalost, to se uvijek nekako promatra kao kolateralna šteta, ili uz stradanje drugih naroda se spomenu i Romi”, kaže Sejdić i zaključuje da, do danas, niko nije odgovarao za genocid nad Romima, iako je prije nekih trideset i kusur godina Njemačka priznala genocid nad Romima i jedina je država koja se izvinula za genocid nad Romima”.

Uvijek prioritet bili drugi

Sejdić kaže da je ono što zamjera vlastima i sistemu bivše Jugoslavije to  što nisu posvetili dovoljno pažnje istraživanju stradanja i genocidu nad Romima, a isto je i s vlastima država proisteklih iz bivše Jugoslavije.

„Uvijek su prioriteti bili istraživanje genocida nad Srbima, Hrvatima koji su se borili u partizanima, komunistima, partizanima i svim onim antifašistima, tu se više posvećivala pažnja nego stradanju Roma. Meni ne smeta što se pažnja posvećivala drugima, antifašistima, ali mi smeta što se slična pažnja nije posvećivala stradanju Roma i genocidu nad Romima", kaže naš sagovornik.

Ističe da neki podaci o ubijenim Romima u BiH u toku Drugog svjetskog rata govore da je to preko 80 hiljada stradalih žena djece i staraca.

„Međutim, ako se uzmu procjene da je u Evropi stradalo više od  dva i po miliona Roma, a da se samo spominje negdje oko 500 hiljada stradalnika romske populacije, znači da treba uvijek pomnožiti s četiri, pet puta zvaničan broj da bi se došlo do neke preciznije statistike”, kazao je Sejdić.

Niko ne priča da je u Srebrenici ubijeno tri stotine Roma

Napominje da su i u ovom „bh. ili ex Jugoslovenskom ratu” na prostorima BiH pobijeni Romi, ali o tome niko ništa ne priča.

"Ako mi iz nevladinog sektora spomenemo to, to ostaje tako na  nivou informacije. Nema značajnijeg istraživanja. Svi pričamo o stradanju Bošnjaka i genocidu u  Srebrenici, ali niko od zvaničnika još nikada nije rekao da je u Srebrenici stradalo najmanje tri stotine Roma. Pa sjetimo se Skočića, sela kod Zvornika, za jedan dan je ubijeno  28 Romkinja i djece, izvršena silovanja i bio je proces, pa su bili optuženi, ali je u drugostepenom procesu Sud odbacio postupak jer nije bilo dovoljno dokaza. To govori dovoljno o nezainteresiranosti države o stradanju Roma u BiH. Znamo da je na području Novog Grada tri autobusa romske djece nestalo, Srbi optužuju Hrvate, Hrvati Srbe da su odgovorni za stradanje te djece, a ni danas niko ništa o toj djeci niti zna, niti govori, niti se vodi neki proces, jednostavno država nema interes da se značajnije posveti romskom stradanju”, kazao je Sejdić za portal UNA.

Indira Bajramović, sekretar Udruženja Euro Rom iz Tuzle ističe da oni svakog  2. augusta obilježavaju stradanje Roma u Donjoj Gradini, te da je slab interes vlasti za ovu populaciju.

Život Roma u Žeravici težak

Erhem Kahrić, stanovnik Žeravice, mjesta gdje je podignut spomenik stradalim Romima u Drugom svjetskom ratu za UNU kaže da je život Roma u ovom mjestu težak i da su svi digli ruke od njih.

„Ovaj spomenik niko ne obilazi, s prvom kišom bude pod vodom a 611 Roma iz Žeravice ja dalo živote u Drugom svjetskom životu. Danas ovdje ima 55 romskih kuća, borimo se, djeca nam idu u školu, ne razlikuju se od drugih ali opet niko ne misli na nas”, poručuje Kahrić.