Novitović za UNU: Spašavanje djevojčice u Turskoj obilježiće živote našeg tima

„Niko nije mogao očekivati razmjeru strahota koje su pogodile Tursku. To nije moglo biti u bilo čijoj svijesti pa ni u svijesti naših pripadnika. Svo to razaranje, sva ta patnja naroda u Turskoj ostavila je dubok utisak i veliki trag u svijesti našeg tima“, poručio je na početku razgovora za UNU Milan Novitović, v.d. direktora Civilne zaštite Republike Srpske.

Naš sagovornik podsjeća da je njegov tim među prvima došao u kamp AFAD-a u Kahramanmarašu, odmah nakon spasilaca iz Rusije, i naglasio kako su prvi dani bili izuzetno teški.

„Svi smo mi različiti i svi smo sa različitim iskustvima, od vrhunskih sportista, vatrogasaca, ljudi iz sektora za deminiranje i iz drugih sektora unutar Republičke uprave spojeni u ovaj tim, u prethodne tri godine prošli dosta obuka zajedničkih ali niko nije bio spreman da će nas taj obim katastrofe dočekati. Organizovali smo svoj kamp, jedan dio prema našim potrebama. Sve što je moglo da se organizuje u tim uslovima, mi smo to i obezbijedili. Čak smo obezbijedili i da pripadnici odu 70 kilometara van Kahramanmaraša da se okupaju, da se povrate“, priča Novitović.

Iskustvo koje je stečeno za prethodnih 10 dana i sam čin spasavanja desetogodišnje djevojčice, priča naš sagovornik, obilježiće njihove živote.

„Svaki pripadnik Republičke civilne zaštite, u životnoj misiji, ima želju da prođe kroz sve ovo, da bude koristan. Mi smo ovaj put bili korisni građanima Turske a ponos smo svih građana Republike Srpske“, kaže on.

Ističe da je njegov tim u Tursku otišao po nestandarnoj proceduri.

„Bili smo back up timovi AFAD-u, tačnije pridruženi njihovim timovima, zato što smo u prethodnim godinama dio obuka provodili zajedno sa instruktorima iz Turske. Čak smo na lokalitetima sretali ljude koji su nam bili instruktori u prethodnim godinama. Nigdje na terenu nikakav problem nismo imali i što se tiče kolega iz AFAD-a imali smo kompletnu podršku. Sve što je na terenu bilo potrebno i od mašina, alata, ljudstva, sve smo to imali i zajednički smo sarađivali. Imali smo sreću i da smo imali dva dobra prevodioca, jedan od njih je pripadnik Gorske službe spasavanja u Makedoniji, otac mu je porijekom iz Turske“, kaže Novitović.

Sreću su, dodaje, imali i što su u timu imali i potražnog psa Toru, koji je u vlasništvu Gorske službe spasavanja Grada Banja Luka. 

„Sve što je Tora markirala, sve lokacije su odrađene i sve su dale rezultat. I od 7. do 12. februara prizori su bili sve potresniji zato što smo na svakoj lokaciji izvlačili smrtno stradala lica ali uvijek je postojala nada da ima i preživjelih. Ta nada nas je i držala. Spasavanje djevojčice dodatno nam je dalo energije i dodatno nas povezalo. Imate te situacije da se na svakih pola sata dogovaramo i muk je, takva tišina da možete čuti i treptaj pod ruševinama i glas te djevojčice koja je komunicirala s nama i navodila timove da dođu do nje. A svjedočili ste scenama i izliva emocija ljudi u timu koji su na jedan način morali pustiti emociju u trenutku kada je djevojčica predata timu Hitne pomoći. Taj trenutak ne samo da je obilježio našu misiju nego će obilježiti i naše živote kao pripadnike specijalističkog tima“, prepričava Novitović.

Naš sagovornik ističe da se njegov tim kući vratio živ i zdrav, bez vidnih posljedica.

„Ali svakako da slike koje su tamo viđene neće tako brzo izblijediti iz svijesti ovih ljudi i pripadnika tima“, zaključio je Novitović.