Danas se slavi ljubav: Valentinovo - komeracijalni praznik ili prilika za poklanjanje pažnje?

Kada dođe mjesec februar i dan 14., ulice preplave baloni, cvijeće, sve je u duhu crvene boje koja asocira na ljubav.

Dok Valentinovo, odnosno Dan zaljubljenih, jedni jedva čekaju, jer je to prilika da poklone mali znak pažnje voljenoj osobi, drugi odbijaju da budu dio praznične komercijalne priče.

O Danu zaljubljenih najbolje je reći - možete da ga mrzite, možete da ga volite, ali ne možete da ga ignorišete.

Jedan je od najromantičnijih praznika na svijetu, jer upravo na taj način iskazujemo ljubav i pažnju dragoj osobi. Dok god je njegova svrha ljubav, obilježavaće se širom planete.

A evo kako je sve počelo.

Postoji nekoliko teorija koje govore o postanku Valentinova. Jedna od najstarijih teorija dolazi još iz doba starog Rima za vrijeme vladavine Klaudija I. Zbog tadašnjih ratova car Klaudije dao je naredbu koja je vojnicima zabranjivala ženidbu i bilo kakvo stupanje u veze jer se smatralo da oni tada neće htjeti ići u ratove koji su dolaziti. Vojnicima bi tada na prvom mjestu bili porodica i djeca, a ne ratovi koji bi ih koštali njihovih života, prenose agencije.

Jedan od začetnika današnjeg praznika bio je i sveštenik Valentin koji se zalagao za ljubav, slogu i zajedništvo među ljubavnim parovima. Iako su se svi stanovnici morali pridržavati carevih naredbi, sveštenik Valentino se na njih oglušio te je uprkos njegovoj zabrani odlučio sklapati brakove između ljudi koji su to željeli. Brakovi su se sklapali na tajnim mjestima, a njihova održavanja strogo su se tajila i skrivala. 

Upravo na dan zaljubljenih, 14. februara sveštenik Valentino je otkriven, ulovljen i bačen u tamnicu.

I Banjaluka ima svoju priču o ljubavi - Safikadu.

Postoje dvije legende o njoj, koje opisuju njen život i razlog zbog kojeg je tragično završila. Zajedničko im je da obe govore o velikoj ljubavi, vjernosti i hrabrosti. Za jedne je bila unuka velikog paše, a za druge obična djevojka iz trgovačke porodice. Najpoznatija je ona da se jednom prilikom mlada Safikada zagledala u jednog od vezirskih vojnika koji su služili na Kastelu. Bila je to ljubav na prvi pogled, toliko jaka da su se dvoje mladih drznuli ići protiv svih pravila i običaja tog vremena, jer je ljubav Safikade i običnog vojnika bila nešto nezamislivo i nešto s čim se njeni roditelji nikada ne bi složili. 

Safikadin dragi dobio je naredbu da ide na front neposredno pred njihov zajednički bijeg koji su planirali. Ubrzo nakon njegovog odlaska, do Safikade stiže vijest koja joj je slomila srce. Njen vojnik je u jednoj od bitki poginuo, a Safikada ne želeći da provede ostatak života sa nekim koga joj odrede roditelji i time prekrši svoj zavjet o vječnoj ljubavi odlučuje da se ubije.

Obučena u vjenčanicu Safikada je jedan dan stala pred top koji je s Kastela označavao podne i uz posljednje riječi „Vijerna sam ti do groba“ otišla u smrt, kako bi na drugom svijetu ostala vječno sa svojim dragim.

Kažu da su sve prave ljubavi tužne. Zato je Safikada ušla u legendu.

Kako je danas sve manje stvari "sveto, sve je bruto i neto, sve je zabava", kao što govore stihovi jedne od pjesama Hladnog piva, tako je i ovaj praznik komercijalizovan. No, ipak, ljubav niko ne može da kupi i ona je uvijek besplatna, tako da uvijek možemo da je poklonimo drugima, a što je više dajemo, više će da nam se vrati.

Poklonite nekome ljubav, ako ne danas onda sutra, jer to je na kraju nešto najljepše što možemo besplatno i od srca darovati.