Kako su različiti praznični običaji stigli do Srbije?

Božić se u Srbiji proslavlja vijekovima unazad, a istorija kaže i da se Nova godina u Srbiji 31. decembra kao važan praznik slavi od 1945. godine. Uspjeli smo da pronađemo one koji pamte nove godine i proslave Božića prije toga – one koji su umjesto raskošnih poklona dobijali pomorandžu ili vunene čarape.

Nova Godina je brzo prošla – žurili smo da kupimo poklone i obradujemo druge, a već 7. januara u jednu molitvu slile su se sve želje o kojima smo mislili minulih mjeseci. U zavisnosti od toga gdje živite u Srbiji, običaji se razlikuju, ali da li ste se zapitali – kako su oni stigli do susjedne zemlje?

Na pitanje da li su vam baka i djeda nekada pričali kako su slavili Novu godinu ili Božić, stariji kažu da nije bilo slavlja kakva su ona danas. Dovoljna je bila jedna lijepa pomorandža za Novu godinu, koja bi ostala nepojedena sigurno mjesec dana dok su ukućani gledajući u nju. Ali – to je bilo zadovoljstvo!

Jelka se tada kitila za Božić, a ne za Novu godinu. Tada je postojao Božić bata, a ne Djeda Mraz.

"Pojam Nova godina se u to vrijeme zvao 'Katolička nova godina'. Mi nismo imali pojam 'nova godina'. Nije bilo nikakvog običaja, to je tek poslije došlo. Svi važni običaji održavali su se na Uskrs", ističe jedan naš stariji sagovornik.

Srpski narod voli da slavi, kažu etnolozi. A u dodiru sa zapadnom kulturom – prevashodno Njemačkom i Austrijskom, u goste je došao i zauvijek ostao Djeda Mraz kakvog sada znamo. Naše pradjede imale su više religijsku predstavu o njemu.

"Kod nas se Deda Mraz slavio na drugačiji način. To je ovdje bio ili Sveti Nikola, koji je ostavljao poklone djeci u cipelama, a kasnije je to bio Božić Bata. U neko, uslovno rečeno, novo vrijeme, a to su neka 1930. – 1940. godine prošlog vijeka, došlo je to. A sada je to već naša stara tradicija – to je bio put našeg Djeda Mraza", objašnjava za UNU etnolog Miloš Rašić.

Komercijalizacija, digitalizacija, ali i brzina života, su neke običaje gotovo istisnule. Pisale su se čestitke, poštari su bili preopterećeni u ovo vrijeme, ali toga više nema. Naši stari su zapravo najviše praznovali 14. januar, svetog Vasilija, odnosno, kako se to danas popularno zove – srpsku Novu godinu.

Stariji kažu da, kada su oni bili mali, pažnja se mnogo više obraćala na Božić i na srpsku Novu godinu.

I na Božić, u našim domovima, ali i na trgovima i ostalim mjestima gdje se ljudi okupljaju, nezaobilazna je jelka. A prva jelka u Srbiji okićena je u Vojvodini prije 102 godine, kažu etnolozi.

"Tada su jelke, kad su počele da se kite, bile prisutne prevashodno u gradskim kućama. Kasnije se to širilo i na vangradsku sredinu. Zanimljivo je da su i oni u seoskim sredinama kitili grane nekog drveća. Ti ukrasi su bili ručne proizvodnje, medenjaci ili neke satenske trake koje su u tom trenutku mogle da se pronađu", objašnjava etnolog Rašić.

Iako se proslave i običaji razlikuju – zapravo je sve isto. Na listi želja su zdravlje, mir i ljubav. Jer šta god i kako da slavite – ne zaboravite da volite, baš kao što nisu ni naši stari.