Exit nekad i sad: Od bunta građana do "šator zabave"

Večeras su otvorene kapije 22. Exit festivala. Brojni izvođači, milionski posjetioci i zagarantovano dobar provod.

Kapije 22. Exita zvanično su otvorene večeras u 19 časova, kada je rijeka ljudi krenula ka Petrovaradinskoj tvrđavi u Novom Sadu

Međutim, da li je oduvijek bilo tako?

Kako je izgledao sam početak Exita i da li je on prerastao u ono čemu su se generacije nadale?

Sankcije, blokade, bombardovanje, mladi ljudi bez prilike da putuju i vide svijet odlučili su da svijet dovedu u Srbiju.

Studenti Univerziteta u Novom Sadu, sad već davne, 2000. godine napravili su festival koji je trajao punih 100 dana i koji je predstavljao još jedan oblik antimiloševićevskog protesta.

"Exitovi prvi dani definitivno jesu bili obojeni velikim interesovanjem za društvene teme. Izuzetno kritičkim odnosom prema tadašnjoj vlasti i tadašnjem režimu. Nađubrenim tim nemanjem mogućnosti, oni su izrasli u nevjerovatno kreativne pojedince i individue koji su imali nevjerovatnu želju da svijet u kojem žive promijene i naprave bolje mjesto, prije svega, za život mladih ljudi," rekla je za UNU nekadašnja portparolka festivala Exit Aleksandra Kolar.

Nulti Exit Noise Summer Fest održan je između zgrade Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i lijeve obale Dunava. Onda je 2001. godine, nakon dogovora sa gradskim vlastima, premješten na Petrovaradinsku tvrđavu.

Iz godine u godinu, festival je stasavao, publika se mijenjala, ali i smijer Exita značajno je pomjerio kormilo.

"Ne mogu da kažem sad da je ovo isti festival. Drugačiji je. Drugačije izgleda, drugačiji su ljudi zastupljeni, došlo je do prirodne smjene generacija. Ja sam stava da svaka generacija ima pravo na prostor za sopstveni glas. Mislim da, ma koliko se Exit razlikovao od moje lične ideje", objašnjava Aleksandra Kolar.

Festival iz 2001. godine bio je zamišljen kao slavljenje Miloševićevog odlaska sa vlasti. Nastupali su strani izvođači kao što su Roni Sajz, Bob Sinkler, Košin i mnogi drugi.

Kao dodatak muzičkom aspektu, održale su se predstave brojnih regionalnih pozorišta.

"Uvijek se treba podsjećati da je Exit nastao, ne kao muzički festival, već kao čedo revolucije. Muzika je tu bila zapravo samo kao neki animirajući faktor dodatni, međutim, kako je nastao iz tog petooktobarskog duha, tako je i završio.  Kako je slabila ta ideja, tako je i slabio taj duh Exita. To se polako pretvaralo u ono što danas jeste - to je čisto jedno preduzeće za pravljenje profita, jedno tržišno preduzeće orjentisano za proizvodnju i distribuciju zabave," objašnjava za UNU novinar Marko Jakovljev.

Određeni dio generacije koja je odlazila na Exit od njegovog osnivanja, prestala je da ga posjećuje sada kada je on mnogo drugačiji.  

"Tada smo se svi osjećali kao domaći na Exitu. To je bio naš festival. Ljudi dolaze, vi ono - izvolite, rakija, kafa... A sada smo mi stranci ta četiri dana. Profilisao se za te ljude koji imaju para i koji slušaju 'liki li, miki mi', a mi ostali šta nađemo,“ kaže Jakovljev.

"Današnji Exit jeste ostvarenje sna koji smo mi sanjali. Svako vrijeme nosi svoje, ovoliki festival ne može da se radi bez podrške institucija i sistema, što automatski kaštiguje vašu moć da artikulišete kritičke misli," objašnjava Kolarov.

Britanski magazin Music napisao je o Exitu – "Događaji kao ovi nisu dovoljni da prekinu rat, ali imaju sposobnost da približe ljude koji stvaraju bolju budućnost i to je nešto što je nevjerovatno".

Dvadeset godina od danas vidjećemo da li je Exit 2022 donio neku promjenu, ili je služio samo za zabavu.