Znanost potvrdila: Ljudi koji vole samoću su 'face'

Iako se možda ne čini uvijek tako, oni koji više vole provoditi vrijeme sami mogu biti prilično velike 'face'. Tokom godina provedeno je mnogo istraživanja o onima koji vole biti u društvu drugih i onima koji to ne vole, što otkriva više nego što biste očekivali.

Ako ste neko ko voli biti sam, nemojte dopustiti da vam drugi ljudi zbog toga govore da ste čudni. Biti dovoljno sigurni da uživate u vlastitom društvu nije čudno, to je prekrasna stvar.

Bella DePaulo je svojevrsna znanstvenica iako ima mnogo titula i bavila se upravo ovom temom, piše Awareness Act.

Napisala je da se na ljestvici "želje za samoćom"' koju je razvio Birk Hagemeyer ljudi koji imaju više rezultate u svojoj želji da budu sami obično osjećaju opušteno kada su sami – budući da je onima koji imaju niži rezultat neugodno kada su sami.

Ovo je važno kada se govori o tome što samoću čini dobrom ili lošom za nekoga, ovisno o tome kakav je kao osoba. Iako većinu vremena stereotipiziramo ljude koji su sami kao naizgled lude ili uznemirujuće, to nije slučaj s onima koji vole biti sami.

Stereotipi zavaravaju

Da su naši stereotipi o ljudima koji vole biti sami istiniti, onda bismo trebali otkriti da su neurotični i zatvoreni. Zapravo, tačno je upravo suprotno: ljudi koji vole provoditi vrijeme sami i koji se ne boje biti samci, vjerojatno neće biti neurotični. Oni nisu napeti, neraspoloženi, zabrinjavajući tipovi.

Ljudi koji vole provoditi vrijeme sami i ljudi koji se ne boje biti samci također će vjerojatnije biti otvoreniji od drugih. Ljudi koji se ne boje biti samci ugodniji su od ljudi koji se boje biti samci. A ljudi koji se ne boje biti samci također su savjesniji od onih koji se boje.

Pitanje koje se često postavlja o osobnosti samaca jest jesu li više introvertirani. Jedna relevantna studija sugerira da vjerojatno jesu. Ali istraživanje o samcima obično uključuje sve samce, bez obzira na to žele li biti samci ili ne.

Ljudi koji se ne boje biti samci bili su ekstrovertniji od onih koji se boje biti samci. Možda je ovo otkriće u skladu s istraživanjem koje pokazuje da samci u prosjeku imaju više prijatelja od oženjenih i čine više kako bi održali odnose s prijateljima, susjedima, braćom i sestrama te roditeljima. Ali opet, istraživanje o društvenim vezama samaca uključuje sve samce, a ne samo one koji se ne boje biti samci.

Prema DePaulu, samci ili oni koji više vole biti sami su korisniji, brižniji, povezaniji i nisu sebični u bilo kojem smislu te riječi.

Panika i tjeskoba

Ali usred sve tjeskobe zbog usamljenosti, nešto je vrlo važno zanemareno: neki ljudi vole biti sami. Vole provoditi vrijeme sami. Vole živjeti sami.

U mnogim zemljama diljem svijeta broj ljudi koji žive sami dosegnuo je rekordne razine. Sve više i više ljudi također večeraju sami, putuju sami i sami se pojavljuju na javnim mjestima.

Studije o bračnim parovima u SAD-u pokazuju da su njihovi životi manje isprepleteni nego što su bili. Neki parovi čak žive odvojeno, ne zato što su ih na to prisilili udaljeni poslovi ili drugi vanjski faktori, već zato što žele vlastiti prostor.

Za nepoznat broj ljudi biti sam nije samo želja, to je žudnja, potreba. Predugo lišeni vremena za sebe, počinju maštati o tome. Ništa im se ne čini u redu dok se njihova potreba za samoćom ne obnovi.

Tko su ti ljudi koji vole biti sami? Stereotipno, oni su čudaci i nakaze, strašni usamljenici koji planiraju šokantne činove nasilja. Nova razmišljanja i nova istraživanja preokreću te karikature. Sada imamo bolju ideju o pravim karakterima ljudi koji vole biti sami, a oni su, pa, totalne 'face'.