Legenda o Crnoj Kraljici i danas živi u Krajini

Uređenje srednjevijekovne bosanske države je bilo takvo da je bila izdijeljena na više oblasti, a svaka oblast obuhvatala je više župa. Oblast Donji Kraji je obuhvatala više župa na sjeverozapadnom dijelu tadašnje bosanske države. Jedna od najvažnijih župa Donjih Kraja je župa Banjice, koja je svojom teritorijom obuhvatala teritoriju današnje Opštine Ribnik i još neke dijelove u gornjem toku rijeke Sane.

Tadašnja župa Banjice se prostirala od izvora rijeke Japre, podno planine Oštrelja pa do ušća Sanice u Sanu na sjeveru i od ušća Sanice pa do sela Stražice (uključujući i Stražice) na istoku. Zapadna granica se prostirala od izvora rijeke Japre preko Grmeča i Srnetice, pa do Smoljane i Drinića. Južna granica je išla između planine Srnetice i Klekovače i dijelom oko izvora Sane.

Stanovništvo u dolini rijeke se bavilo pretežno ratarstvom, dok je na brdovitim dijelovima dominirala pastirska privreda. Tlo župe Banjice nije bilo bogato rudama niti plemenitim metalima, te kao takvo nije bilo zanimljivo srednjevijekovnim osvajačima, kojima su ovi prostori koristili prije svega kao tranzitno područje ka drugim, bogatijim krajevima i tako je bilo sve do dolaska Turaka na Balkan.

Kako prostori tadašnje Banjice nisu bili podložni osvajačima, vlast i vlastelini su se mijenjali uglavnom naslijeđem ili obligacijom, a sve promjene u tom pogledu su vršene mirnim putem. Srednjevijekovna župa Banjice od svog nastanka u 12. vijeku, pa do pada pod Turke krajem 15. vijeka promijenila je mnogo vladara i upravljača. O nekim vladarima postoje detaljni opisi, o nekima postoji tek po neki pisani trag, a o nekima postoje samo priče koje su se prenosile sa koljena na koljeno, sa generacije na generaciju i tako se razvile u legendu. Najzanimljivija od tih legendi jeste svakako ona o Crnoj Kraljici.

O Crnoj Kraljici se ne zna mnogo i ne postoje pisani tragovi. Postoje tek materijalni izvori koji nam pomažu da zajedno sa viševijekovnom legendom sklopimo mozaik o njenom životu, borbi i nestanku.

Crna Kraljica stolovala je u sjeverozapadnom dijelu tadašnje bosanske države, u drugoj polovini 15. vijeka. O njenom dolasku na vlast se ne zna mnogo, a o njenoj vlasti, životu i borbi postoje legende i predanja. Legenda je kroz vrijekove postajala sve oskudnija, a priče sve siromašnije opisom, kako to i inače biva. Podaci i činjenice o životu Crne Kraljice u miru su vremenom zapostavljene, a zamijenila su ih predanja o njenom životu u ratu i njenoj borbi za svoj narod do posljednjeg trena.

Jedna od priča koja govori o karakteru Crne Kraljice i njenoj domišljatosti vezana je za današnje selo Crkveno. Naime, sa dolaskom Turaka i njihovim osvajanjem bosanske države na lokalitetu današnjeg sela Crkvena uspostavljen je begluk. Stanovnici Crkvena, prostodušni vrovci koji su se bavili ratarstvom i stočarstvom, morali su sva svoja dobra koja bi stekli u toku godine predavati begu u ruke. Izvor života u selu tada je bila voda iz obližnjeg izvora Mrševca, koja je značila život za stanovnike ovog planinksog sela. Voda iz Mrševca je za selo značila i jer je pokretala jedinu vodenicu u selu i okolini, na kojoj je mljelo cijelo Crkveno. Vodenica je pored mjesta za proizvodnju hrane postala i mjesto na kojem su crkvenari sve što proizvedu predavali Turcima, koji su ih pokorili. Kako su apetiti osvajača rasli, raslo je i nezadovoljstvo stanovnika, koji nisu mogli da pronađu izlaz iz situacije i spas pred osvajačkom pohlepom. Satjerani u ćošak požale se Crnoj Kraljici tražeći od nje spas i izlaz iz situacije.

Kako je Turska imperija u ta doba bila ogromna i nesalomiva, Crna Kraljica je znala da bi bilo koji vid pobune ili borbe poveo sve u siguran put satiranja i nestanka, pa je pribjegla lukavstvu, pokazujući tako svoju snalažljivost. Naime, Turci osvajači naseljavali su i borili se isključivo za one krajve u kojima postoji voda, a bezvodni krajevi nisu bili u njihovom fokusu (valjda zbog težine života), što je i istorijska činjenica. Postavši svjesna te činjenice, a vođena željom da pomogne svom narodu, Crna Kraljica odluči da deblom jelike zatvori izvor koji je pokretao vodenicu i tako te prostore učini nezanimljivim za Turke i udalji ih iz tih krajeva. Jelika kojom je Crna Kraljica zatvorila izvor stoji i dan danas na tom istom mjestu, prkoseći zubu vremena i nedajući izvoru da krene. Stanovnici Crkevena su nastavili život bez Turaka, ali i bez vode.

Crkvenari, naši savremenici, kažu da od tog dana kad god je neko pokušao da otkopa izvor počne jako nevrijeme, vjetrovi i kiše, „nebo se spusti na zemlju“ i otjera ga. Savremenici kažu i da je u novijoj istoriji bilo pokušaja da se izvor otkopa. Skupili su se ljudi iz sela sa petnaest pari konja i sa alatom za rad i počeli da kopaju. Nakon kratkog kopanja, uspjeli su da pronađu lopaticu od vodeničkog točka i ponovo se desi isto, nevrijeme i grmljavina ih otjeraše i izvor osta i dalje zapečaćen i netaknut. Stanovnici kažu i da su tako u sušna ljeta izazivali kišu i da im je to svakog puta pošlo za rukom.

Postoji priča da je Crna Kraljica pored debla jelike ostavila i crkveno zvono, koje je kao i jelika ostalo u dubini zemlje netaknuto vijekovima.

Legenda o Crnoj Kraljici ima dva kraja. Jedan je da je Crna Kraljica na vidikovcu Okomoljak spremila svoj bijeg, na način da je potkovala svoga konja udarajući potkove naopačke, nastojeći tako da zavara trag i navodeći neprijatelja da pomisli da je otišla u potpuno drugom pravcu. Tako joj se gubi svaki trag, a blago je ostalo u stijeni zaključano.

Drugi je da je Crna Kraljica uvidjevši da joj se sprema kraj preostalo blago zaključala u pomenutu stijenu (kamenu kacu) koristeći magiju, a sebe pretvorila u crnu zmiju koja je ostala da čuva blago i koja će, prema legendi, kada se nađe momak „čista srca“, koji nikad nije imao djevojku i koji bi joj dozvolio da ga ona na Đurđevdan poljubi, opet postati djevojka neviđene ljepote, te da će se udati za tog mladića i pokloniti mu sve blago…

Na mjestu gdje je prema legend Crna Kraljica viđena posljednji put, vodi tematska staza sa postavljenim interaktivnim stubovima na kojima možete sklapajući kocke pročitati legendu, dok je na samom vidikovcu Okomoljak, postavljen je foto ram sa motivom kraljice gdje možete napraviti ličnu razglednicu.

Svoje putešestvije stazama Crne Kraljice bi svakako trebali završiti kod udruženja Žena Vrbljani. Te divne žene sačuvale su recept za spremanje džemova, sokova i likera od crnog trna koje je prema legendi koristila i Crna kraljica. Kada probate ove proizvode, možda i vašim venama poteče mudrost i snaga Crne Kraljice, ko zna…